ALMOHADI, islamska sekta i dinastija u Maroku i Španjolskoj (1130—1275). Ime dolazi od arapskog naziva almuvahidun, u španjolskim ustima a. (sljedbenici jedinstva). Osnivač te sekte bijaše Muhamed ibn Tumert iz berberskoga plemena Masmuda u zapadnom Atlasu. Pobjegavši 1120 pred almoravidskim emirom Alijem k svojim suplemenicima, proglasi se za mahdija i pokrene sveti rat protiv Almoravida (v.), kojima je zamjerao politeizam. Njegov učenik i nasljednik kalif Abd al-Mumin (1130—1163) osvojio je do 1147 čitav Maroko. Na poziv španjolskih Saracena, koje je privlačilo i slobodnije, alegoričko tumačenje Kurana kod Almohada, Abd al-Mumin pošalje svoju vojsku u Andaluziju, a njegov sin završi zauzećem Murcije 1172 ponovno ujedinjenje saracenske Španjolske. Kalif al-Mansur potuče do nogu i kastilskoga kralja Alfonza VIII. u bitki kod Alarcosa 1195, ali pobjeda udruženih kraljeva Kastilije, Aragona i Navare kod Navasa de Tolosa skrši 1212 almohadsku moć. Do 1248 ostade islamu od cijele Španjolske jedino još Granada pod novom dinastijom Nasrida, dok Merinidi prognaše posljednje A. 1275 i iz Maroka.

LIT.: Encyclopédie de l’Islam, pod A.