AL MARCO (tal.), po marki, osobit je način vaganja novo kovanog novca. Prema valutnoj stopi treba da svaki novo kovani novac imade svoju propisanu težinu. Kada su u srednjem vijeku ušli u običaj i vrlo sitni i laki srebrni novci, kontrolno vaganje pojedinih komada tražilo je silno mnogo vremena. Zato je zavedena u kovnicama praksa, da se ne važu pojedini komadi, nego da se vagom ustanovi, da određeni broj komada neke vrste novca svojom težinom odgovara onome broju, koji se mora po zakonskim valutnim propisima iskovati na pr. iz jedne marke srebra. Posljedica je toga načina kontrolnog vaganja, da kod sredovječnog sitnog srebrnog novca postoje veće ili manje razlike u težini pojedinih komada iste vrste. Tako kod hrvatskih inače solidno kovanih banovaca iz vremena Bele IV. (1235—1270) varira težina pojedinih dinara između 0,82 g i 1,05 g. U trgovini i prometu na tu se razliku nije mnogo pazilo, jer je prosjek odgovarao propisanoj težini. Banovac je naime težio 240. dio marke (marca sclavonica) od 224,4917 g, t. j. 0,9353 g, a ta težina upravo odgovara na pr. prosjeku između 0,82 g i 1,05 g.