ALMANAH je povremena, redovito godišnja, publikacija, u kojoj se nalaze književni prilozi, rasprave, podaci iz različitih struka i za različite prigode. Radi toga ima mnogo vrsta almanaha: zabavnih, s različitim sadržajem, književnih, ideoloških, i almanaha općega informativnog značaja. Teško je točnije opisati almanah s formalne i sadržajne strane, jer ga je često teško razlikovati od drugih, njemu sličnih publikacija, kao što su godišnjaci, zbornici i kalendari. Često se almanah razlikuje od drugih izdanja samo po nazivu; s druge strane ima publikacijâ, koje su po svemu pravi almanasi, iako se to u njihovu natpisu ne ističe. I vrijednost almanaha je vrlo nejednaka. Dok književni almanasi obično donose probrane priloge, dotle ima mnoštvo drugih almanaha, koji, da budu zanimljivi, donose vrlo šaren sadržaj, udešen prema pučkom ukusu. Tu se almanah sasvim izjednačuje s pučkim kalendarom. Dok se almanah razvio do svog današnjeg oblika, prošao je kroz nekoliko razdoblja. Pritom se toliko promijenio, da nas na njegov negdašnji izgled sjeća samo to, što se u današnjim almanasima, a napose u pučkim almanasima, nalazi kalendar.

Postanak almanaha neki traže već u starom vijeku. Tako ističu, da su u Egiptu postojale knjige s podacima o stanovitim nebeskim pojavama: kretanju zvijezda i mjesečevim mijenama; za takve knjige zabilježio je Eusebij († oko 340) naziv almenihiaka. Odatle izvode neki današnju riječ almanah, dok drugi uzimaju, da je postala od arapske složenice al-manākh, i tome u prilog iznose više dokaza. Prema njima najstariji primjer nalazi se u arapsko-latinskom i latinsko-arapskom rječniku, sačuvanom u rukopisu iz 13. st., gdje se oba puta riječ »almanah« prevodi kao »kalendar«; zatim se navodi da Roger Bacon (1214—94), koji je znao arapski, u svojim djelima Opus maius i Opus tertium tumači riječ almanah kao kalendarske i astronomske table. C. A. Nallino (Encicl. it., II) ističe da se riječju al-manākh nazivaju dvije table astronoma Ibn-al-Bannā (umro 1321), pomoću kojih se može izračunati, u koje dane, tjedne ili mjesece pada početak arapske godine; zatim navodi, da su astronomske table Židova Profacija iz Montpelliera, sastavljene oko 1300, bile odmah prevedene na latinski pod nazivom Almanach perpetuum, u čemu vidi najvjerojatniji razlog, što se riječ almanah udomaćila u kršćanskom svijetu već od prve polovice 14. st. Najzad se spominje i to, da arapsko-kastilski rječnik Pedra de Alcalà iz 1505 riječi almanah daje značenje kalendara.

Od izuma štampe almanasi su se mijenjali i po izgledu i po sadržaju. Najstariji štampani primjerak predstavlja almanah, odnosno kalendar za 1448, što ga je u Mainzu štampao Ivan Gutenberg. Tu su, u svega na jednoj strani lista, doneseni podaci samo za jednu godinu; tako i kod mnogih drugih almanaha, odnosno kalendara, koji su po njegovu uzoru, najviše u Njemačkoj, štampani u 15. st. Vrlo rano su se pojavili i almanasi s astronomskim podacima za više godina, tako 1460 almanah bečkog astronoma Georga Purbacha ili Peuerbacha. Višegodišnji bili su kalendari i almanasi njemačkog astronoma Regiomontanusa; jedan od njih pod nazivom Almanach ad annos XVIII calculata bio je objavljen 1488 u Augsburgu, drugi A. ad annos XV calculata 1492, također u Augsburgu. U 16. st. almanasi se pojavljuju kao godišnje publikacije.

Po svom karakteru almanah je pružao širok okvir, u koji se mogao umetnuti različit sadržaj, ako je bio u bilo kakvoj vezi s kalendarskim pojavama ili vremenskim mijenama. U 16. st., u stoljeću astrologa Nostradamusa, umeću se proročanstva o događajima. Almanasi su tako ugađali sklonostima puka prema praznovjerju, napose njegovu shvaćanju, da je ljudska sudbina ovisna o nebeskim pojavama. Ako su almanasi uz to »odavali« svakojake tajne liječenja, još više su odgovarali ukusu širokih slojeva. U Francuskoj je Henrik III. 1579 bio zabranio, da se u almanasima iznose proročanstva o političkim događajima, što je imalo za posljedicu, da su almanasi počeli donositi korisnije upute. Almanach Royal, koji je počeo izlaziti u Parizu 1679, pod tim imenom upravo samo od 1699, imao je uz kalendarske podatke, obavijesti o sajmovima, poštanskom prometu, dvorskim svečanostima, a potkraj stoljeća stao je donosi i genealoške podatke. Taj se almanah dugo održao mijenjajući prema političkim prilikama naziv u Almanach Imperial, kasnije National. No inače almanasi su još uvijek bili na niskom stupnju. Almanach Liégeois, koji je počeo izlaziti 1625 i održao se dugo vremena, bio je pun praznovjerja i besmislica. Popularnih almanaha bilo je i u Engleskoj, među njima Poor Robin’s Almanac, 1664—1824 i Moore’s Almanac. U Americi cijenio se Poor Richard’s Almanac, 1732—1757; izdavao ga je Benjamin Franklin pod pseudonimom Richard Saunders.

Almanah kao publikacija, koja je donosila kalendarske i astronomske podatke, razvio se u još jednom naročitom pravcu. Podaci o položaju, kretanju zvijezda, Sunca i Mjeseca, mogli su se složiti s drugim podacima, koji su mornarima bili od koristi za orijentaciju na moru. Publikacije takva sadržaja, pod nazivom ephemerides, izdavale su neke evropske zvjezdarnice već rano, u Bologni od 1554. Uska veza između efemerida i almanaha vidi se u nazivima publikacija, kao što su Nautical Almanac, što ga izdaje zvjezdarnica u Greenvichu od 1767 i American Ephemeris and Nautical Almanac u Washingtonu od 1855.

U 18. st. podignuta je vrijednost almanaha. To je stoljeće bibliofilije, pa se pojavljuju lijepo opremljeni almanasi, kod kojih se pazi da i sadržajem budu zanimljivi. Javljaju se i satirički almanasi s političkom tendencijom. Dobrom ukusu 18. st. imamo zahvaliti postanak književnog almanaha. Znamenit je bio pariski Almanach des Muses, 1765—1833. U Njemačkoj je prvi bio Göttinger Musenalmanach za 1770—1804, a najznatniji je bio Schillerov Musealmanach za 1796—1800. G. 1763 počeo je u Gothi izlaziti najznamenitiji almanah uopće, Almanach de Gotha (danas: A. de Gotha, Annuaire généalogique, diplomatique et statistique). Isprva je donosio samo genealogiju članova vladarskih kuća, postepeno se proširivao, a od 1886 ima u njemu podataka o državama, njihovu stanovništvu, financijama, trgovini, pošti, vojsci i t. d. Vrelo korisnih podataka je i engleski Whitaker’s Almanack, koji je prvi put izišao za 1869.

Kod slavenskih naroda stari astronomski almanah zastupan je slabo. U Krakovu izišao je za 1474 almanah na latinskom jeziku, štampan na jednoj strani lista i s podacima za jednu godinu. Takvih izdanja imadu Česi na svom jeziku nekoliko, jedno štampano za 1485 u Vimperku, drugo za 1491 u Plznu, ostala za 1491, 1497 i 1499 u Pragu. U Češkoj je u staro vrijeme bila zastupana i druga vrsta almanaha. U Pragu je 1542 Jan Stráněnský izdao Almanach duchovni, koji je bez ikakvih kalendarskih podataka, a sadrži 62 pobožna pravila, sastavljena po Svetom Pismu. Almanaškog karaktera je Nová kratochvíle Jana Paprockoga, po sadržaju zbirka šala i pouka u stihovima, izišla u Pragu u svescima, 1597, 1598 i 1600. Književni almanasi pojavili su se u Čeha u prvoj polovici prošloga stoljeća, u doba nacionalne romantike; tada niču almanasi i kod drugih slavenskih naroda. U Češkoj izišli su u početku Almanach aneb Novoročenka 1823, Novoročenka 1824 i Dennice aneb Novoročenka 1825, nadalje Vesna 1837—1839, Hornik 1844, 1845 i 1862, Slovanský almanach 1879. Od slovačkih almanaha spominjemo Zoru, koja je izlazila 1835, 1836, 1839, 1840, zatim Nitru, koja je izlazila 1842, 1846, 1847, 1853, 1876 i 1877. Kod Poljaka je izišao Almanach lubelski na r. 1815; inače kod njih književni zbornici nose naziv Noworocznik. U Rusiji prvi književni almanah bili su Aonidy, koje je izdavao Karamzin, 1795—1797; Almanah Polarnaja zvězda (1823—1825) imao je priloge Puškina, Žukovskoga i drugih.

LIT.: V. Champier, Les anciens almanachs illustrés, Pariz 1886; H. A. Morrison, Preliminary check list of American almanacs, 1639—1800, Washington 1907; E. F. Bosanquet, English printed almanacs an prognostications, London 1917; Gesamtkatalog der Wiegendrucke, sv. II., Leipzig 1926; H. Köhring, Bibliographie der Almanache, Kalender u. Taschenbücher für die Zeit von ca 1750—1860, Hamburg 1929.

Almanasi kod Hrvata. Općenito. Almanasi kod Hrvata pojavljuju se kasno, prvi od njih je Ilirski almanah, što ga je 1823 izdao u Karlovcu Đuro Šporer pod pseudonimom Juro Matić. To je književni almanah, čedan po vrijednosti. Sadržava, uz manje priloge, dvije pjesme staroga dalmatinskog pjesnika Ivana Ivaniševića, upotpunjene i proširene od Šporera, i francusku pripovijest Almanzai. Od onda izišao je priličan broj književnih almanaha, koji i kod nas među svim ostalim almanasima predstavljaju najodličniju vrstu. Ponekad je književni almanah označio nastup skupine književnika i omladine, ponekad je imao posve ideološko obilježje. Takvi su almanasi pravaške, katoličke i jugoslavenske omladine. O vrsti informativnih almanaha malo se što može općenito reći. Jedino zaslužuje da se poposebno spomene Almanah Kraljevine Jugoslavije (prije Srba, Hrvata i Slovenaca), koji od 1922 (1. god. za 1921 i 1922) izdaje u Zagrebu Viktor Manakin. Almanah donosi opširne podatke o organizaciji države, o kulturnom i gospodarskom životu. Almanasi naših gradova, ukoliko nisu samo adresari, donese po koji članak o prošlosti grada, njegovu značenju, njegovim ustanovama i slično. Inače većina ostalih almanaha jesu šarene publikacije, posve kao pučki kalendari, od kojih se razlikuju samo po nazivu. — Zasebnu skupinu, iako neveliku sačinjavaju almanasi, izišli kod nas na stranom jeziku. Oni su zanimljivi kao obilježje naših negdanjih prilika: Almanach des kön. städtischen Theaters zu Agram für das Jahr 1838, Agram; Agramer ScheibenSchützen Almanach, izišao u Zagrebu za 1839, 1840?, 1841 —1842; Almanacco provinciale della Dalmazia. Zara, izišao za 1817 i 1823; Almanacco della Dalmazia per l’anno 1836, Zara; Il rammentatore zaratino. Lunario cattolico e greco, ad uso della Dalmazia. Zara, izdavao G. Ferrari-Cupilli 1844 i daljih godina; Il Morlacco, Lunario dalmatino cattolico e greco. Zara, također izdavao Ferrari-Cupilli 1846 i daljih godina; Lunario di Spalato, cattolico-ebraico per l’anno 1846, Spalato; Il nipote del Casamia, Almanacco profetico spalatino pel 1861, Anno 1. Spalato; Il folletto, Almanacco astrologico dalmatino per 1861, Spalato; Indispensabile dalmatino, Almanacco strenna pel 1861, 1, annata, Spalato; Almanacco istriano per l’anno 1851, Venezia; u pedesetim godinama izlazio je u Rijeci Almanacco fiumano (5 i 6 god. za 1859 i 1860).

Književni almanasi. Nakon Šporerova almanaha javlja se 1844 i 1846 lijepo opremljena Iskra. (Zabavni sastavci od više domorodnih spisateljah). U Iskri je njen izdavač A. Havliček okupio najpoznatije književnike ilirizma, među njima i Mažuranića, čiji je ep Smrt Smail-age Čengića objelodanjen u almanahu 1846. I dalji almanasi izlazili su poput Iskre ponajviše kao zabavnici, tako Zora, jugoslavenski zabavnik za 1852, štampan u Grazu pod uredništvom R. Razlaga i Vinkovića, a 1853 u Zagrebu pod Razlagovim uredništvom, zatim Jadranska Vila, sbirka i izbor zabavnih, poučnih i znanstvenih članaka, 1. sv., izd. V. Pacel, na Rijeci 1859; Biser, niz bisera jugoslavjanskoga, zabavnik, ur. N. Stokan, I. U Zagrebu 1863; Torbica jugoslavjanske mladosti, 1. sv. u Zagrebu 1863. Među almanasima onih godina najznatniji je Vukotinovićev Leptir, objelodanjen u Zagrebu za 1859, 1860, 1861 i 1862 (g. 1862 izdao Lj. Stj. Lopašić); dovoljno je napomenuti, da su u njemu uz neke Srbe i Slovence, bili zastupani Petar Preradović (»Prvi ljudi«, 1862), Šenoa i Demeter. Svi ti almanasi, kako se kod nekih vidi i po njihovu nazivu, nastavljali su ilirsku misao književne suradnje na Slavenskom Jugu. Almanasi, koji kasnije nadolaze, izraz su novih struja u političkom i kulturnom životu Hrvatske. Ti almanasi, za razliku od prijašnjih, imadu istaknuto hrvatsko obilježje i javljaju se kao manifestacija hrvatske akademske omladine. Đačko društvo Velebit u Beču izdalo je 1874 Velebit, zabavnik hrvatske akademske omladine, štampan u Zagrebu; od 1876 do 1880 izišla su u Zagrebu četiri godišta Hrvatskoga Doma, zabavnika hrvatske omladine, koji je izdavalo đačko društvo na zagrebačkom sveučilištu Hrvatski Dom; u 1. i 2. godištu bio je suradnik i T. Maretić, a u drugom i trećem ima priloga A. Kovačića. U Zagrebu je izišla Hrvatska, knjiga za g. 1880, kao izdanje »Hrvatske mladosti stranke prava«; za 1881 izišla je na Sušaku 1882. Hrvatsko akademsko društvo Zvonimir u Beču izdalo je za 1886 i 1889 almanah istoga imena (Zvonimir, almanah hrvatske omladine, Zagreb 1886, Beč 1889); suradnici su almanaha Zvonimir bili u 1886 Kranjčević i Fran Mažuranić. Idejno ide ovamo Božićnica »Hrvatske«, štampana u Zagrebu za 1889 i 1890. Prvo godište je uredio August Harambašić, a drugo Mile Starčević. Zasebno stoji dobro opremljeni Almanak hrvatske bogoslovne mladeži, uredio i izdao Zbor duhovne mladeži zagrebačke, u Zagrebu 1893. Kako vidimo, ponajviše je omladina odabirala oblik almanaha, da obilježi svoj nastup. U tom pogledu bio je značajan kao politička i kulturna manifestacija almanah Narodna Misao, u Zagrebu 1897, koji su »za ujedinjenu hrvatsku i srpsku akademsku omladinu izdali J. Banjanin, M. Kostić, I. Lorković, D. Manđer, L. Mazzura i Sv. Pribićević«. »Ideji narodnog jedinstva« bio je posvećen Almanah srpskih i hrvatskih pjesnika i pripovjedača, štampan u Zagrebu 1910, i to latinicom i ćirilicom, da bi se još više istakla temeljna misao. Svoje priloge dali su među ostalima J. Dučić, A. Tresić-Pavičić, I. Ćipiko, M. Rakić, Sv. Stefanović, Vl. Nazor, A. Šantić, D. Domjanić, M. Ćurčin (urednik), M. Uskoković, J. Kosor i M. Begović. Kao nastavak toga almanaha izišao je u Beogradu godinu dana kasnije, opet pod uredništvom M. Ćurčina, Srpskohrvatski almanah, u kojem su, pored većeg dijela prijašnjih suradnika, zastupani V. Jagić, St. Novaković, M. Murko, J. Cvijić, Bogdan i Pavle Popović. Potkraj rata izišao je Grič, umjetnički almanah, Zagreb, 1. knjiga 1917, s 2 priloga u 1917 i 1 u 1918. Od poslijeratnih almanaha mogu se posebice spomenuti: Hrvatski književni almanah, koji je 1934 izdan u Zagrebu pod uredništvom St. Šimića i N. Simića. Almanaškog karaktera jesu i neki zbornici, tako kao novina zanimljivi Zbornik hrvatskih seljaka, štampan u Zagrebu 1936 (ur. I. Sabolić), ponovo izišao 1938, zatim Hrvatski književni zbornik, izišao pod uredništvom Lj. Wiesnera u Zagrebu 1940. Smatramo, da možemo ovdje spomenuti Hrvatsko Kolo Matice Hrvatske, koje kao naučno-književni i umjetnički zbornik izlazi od 1905. Osim ovih omladinskih i književnih almanaha, izlazili su još almanasi sličnoga karaktera tako: Cvietnjak, zabavnik za mladež, izd. Zbor duhovne mladeži zagrebačke, Zagreb 1861 i 1880; Zabavnik, u Mitrovici 1878; Kazališni almanah za g. 1895, u Zagrebu, a dalje je izlazio Kazališni godišnjak sa statističkim podacima bez književnih priloga; Almanak hrvatskoj mladeži, ur. Stj. Širola, god. 1., Osijek 1906; Zabavnik knjižare sjemeništa u Spljetu, god. 1., Spljet 1906; Naše Kolo, hrv. kat. almanah, ur. Lj. Maraković, izd. hrv. kat. akad. društvo »Hrvatska«, Beč 1912 i 1914; Ljubice (Almanah), izd. i ur. »Danica«, hrv. kat. literar. društvo učit. pripravnica u samostanu ss. milosrdnica, Zagreb 1917 do 1928, izišlo 7 godišta; »Luč«, almanah hrvatsko-slovenskog đaštva 1918. Ur. J. Stabej i I. Stipančić, Zagreb; poseban almanah »Luči« izišao je u povodu dvadesetogodišnjice toga lista 1925; »Naša Svijest«, almanak kulturnog đaka, Osijek 1919; Almanah jugoslavenskih žena za g. 1921, izd. i ur. Z. Kv. Demetrović, Zagreb; Dječje Kolo, almanah za mladež, Osijek (1921?); Talija, almanah za g. 1922, 1. god., ur. i izd. Đ. Berkes, M. Polić, A. B. Bek, Osijek 1921; Vedre hrvatske duše (kasnije: Hrvatska Duša), almanak hrv. katol. svećenika, ur. I. Vlašićak, 1. knj. Zagreb 1921 do 1926, izišlo 5 knjiga u četiri sveska; Jedra, almanah kršćanskog demokratskog đaštva, 1911—1926, ur. J. Iljadica i B. Dulibić, Šibenik; Jubilarni almanah Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku 1929 (Osijek); Selo i grad, almanah, ur. P. Grgec, izd. literar. sekcija hrv. kat. akad. društva »Domagoj«, Zagreb, izlazio od 1928/1929—1933; Kulisa, almanah 1929, Zagreb; Almanah đačkog prosvjetnog društva Prosvjeta, ur. I. Šulc, Osijek 1930; Almanah Bratstvo đačke literarne družine, Subotica 1932; Almanah srednjoškolske omladine, izd. sarajevskih srednjoškolskih literarnih družina, Sarajevo 1932; Almanah sarajevske srednjoškolske omladine, Sarajevo 1933; Periferija, almanah 1933, ur. J. Mrkša, Zagreb; Božićnica, seljački prosvjetni sbornik i almanak, sast. i ur. Milica Vandekar-Radić, Zagreb, 1933; prije izlazila »Božićnica«, Hrvatski republikanski seljački kalendar; Stopama otaca, almanah herceg, franj. omladine, ur. i izd. Zbor franj. bogoslov. mladeži »Bakula«, Mostar 1934/1935 —1938; književni almanah Klasje naših ravni, Subotica 1935; Akvinac, almanak dominikovske mladeži društva Akvinac, Dubrovnik 1935, 1936, 1937 i 1938; Kazališni almanah, 1937, ur. S. Batušić, izd. »Komedije«, Zagreb, izišao i za 1938; Almanah hrvatskih sveučilištaraca, izd. sveuč. pododbor Matice Hrvatske, Zagreb 1938; Almanah Društva hrvatskih književnica, ur. B. Begović, Zd. Jušić-Seunik i V. Luketić, Zagreb 1938, zatim 1939.

Ideološki i politički almanasi sačinjavaju skupinu srodnu književnim almanasima. Ponajčešće je teško lučiti jedne od drugih, jer su u obim vrstama tih almanaha književni prilozi obično pomiješani s ideološkim raspravama: Prvi svibanj 1909, Zagreb; Svibanj, Zagreb 1910; Almanah socijalističke omladine 1919, Zagreb; Crveni almanah, ur. M. Kus-Nikolajev, Zagreb 1924; Generacija pred stvaranjem, almanah jedne grupe, izd. grupe za soc. i kulturnu akciju, Beograd 1925, s prilozima pisaca iz Hrvatske; 1. Maj 1928, Zagreb; Almanah jugoslavenskog kat. akad. društva Sv. Ćirila i Metodija na beogradskom sveučilištu 1919—1929, Zagreb; Almanah savremenih problema, naklada »Astra« kluba Zagreb, izišao 1932 (ur. I. Hühn), 1933 i 1936; Almanah za g. 1940, izd. Nova Riječ, Zagreb.

Kao daljnu skupinu navodimo almanahe s izrazitijom tendencijom, kao što su almanasi vjerskog i pobožnog sadržaja. To su: Almanak Gospe Lurdske za hrv. kat. narod, izd. Kuća dobre štampe na Rijeci (oo. kapucini) 1912, Rijeka, kasnije izišao za 1913, 1914 i 1915; Almanah Gospe Lurdske za g. 1929, ur. J. Andrić, izd. Hrv. knjiž. društvo sv. Jeronima, Zagreb, kasnije izišao za 1930, 1931, 1932; Almanah Runolist, omladinski godišnjak 1938, 3. god., Zagreb; godište 1. i 2. izišlo kao Runolist, kalendar.

Informativni almanasi. Almanasi gradova: Almanah grada Zagreba, za g. 1914. 1. god., izd. Općine grada Zagreba, 1931 tiskan u tiskari C. Albrechta, 1932 (ur. J. Kalinić) u izdanju Novinarske Zadruge; Splitski almanah i adresar za g. 1925, Split 1925, zatim, samo kao almanah, 1927 za g. 1925—1926; Almanah grada Sušaka, izd. F. Violić, T. I. Bognolo, Sušak, 3 godišta: 1. 1931, 2. ?, 3. 1938; Almanah grada Karlovca, ur. M. Sablić, Zagreb 1933; Almanah adresar grada Sarajeva, Sarajevo 1937. — Informativnog je značaja i Almanah Amerika. Priručnik-zabavnik za 1923. Izd. i ur. I. Mladineo, Brooklin, New York; zatim Trgovački almanah i adresar Kr. SHS. za g. 1928, Zagreb. Almanah Kraljevine Jugoslavije već je spomenut.

Almanasi društava, staleža i struka: Almanah hrvatskih radnika za g. 1898, izd. i ur. I. Dobravec-Plevnik, god. 1, Zagreb; Vinarski i vinogradarski almanak za g. 1901, izd. Vinarska udružba za Dalmaciju, Split; Almanah udruženja pravnika kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, ur. D. M. Subotić, Beograd 1920; Knjižarski almanah, naklada knjižare B. Buchwald & Co., Sarajevo 1924; Almanah ĆiriloMetodske knjižare za 1924, Zagreb; Almanak saveza hrv. pjev. društva u Zagrebu, I., za g. 1923—24 i 1924—25, ur. R. Matz i A. Heinz, Zagreb 1925; Privredni almanah osječke oblasti, izd. zagrebački dnevnik »Morgenblatt«, Zagreb 1927; Merkurov almanah za g. 1930, ur. S. Esih, izd. hrv. trg. društvo »Merkur«, izišao i 1931 za 1932; Finansijski almanah za g. 1932, ur. Stj. Vrtar, V. Kružić, Zl. Herkov, naklada »Finansijskog Arhiva«, Zagreb, izišao i za 1933; Privredni almanah Jugosl. Lloyda, ur. J. Lakatoš, Zagreb 1930; Almanah III. kongresa slovenskih apotekara Beograd-Zagreb-Split, ur. St. Miholić i D. Šrepel, Zagreb 1935 (opširan zbornik stručnih radova); Grafički almanah, 1935, ur. J. Keimel, izd. Prosvjetna centrala SGRJ, Zagreb, zatim 1937, 1938, 1939, 1940; Osvitov almanah sa kalendarom za 1935 g., izd. Udruženje nastavnika građ. škola kr. Jugoslavije, Zagreb 1935; Športski almanah grada Zagreba, napisao i ur. E. Perška; Filatelistički almanah 1937, ur. V. Gregorčić, V. Simić-Vakanović, izd. V. Simić-Vakanović, Zagreb 1937, zatim 1939 samo uz oznaku izdavača. M. R.

Almanasi kod Slovenaca. Prvi slovenski pjesnički almanah bile su Pisanice od lepeh umetnost (Ljubljana, 1779—81), koje je po uzoru Wiener Almanacha (1777—95) uređivao augustinovac o. Janez Damascen Dev. U njemu su izišli prvi pjesnički pokušaji V. Vodnika. Najbolji i najutjecajniji almanah bila je Kranjska Čbelica, Ljubljana 1830—33, 1848. Njegove vrijednosti nisu više dosegli kasniji pokušaji, koji su služili praktičkim i propagandnim svrhama ili su bili potpuno lokalnog značenja. Još su se najbolje tipu umjetničkog almanaha približila neka godišta Ilustrovanega narodnega koledarja (Ljubljana od 1889, od 1892 u Celju) i Literarna pratika (Ljubljana 1914). J. G.

Almanasi kod Srba. Najstariji srpski almanah jest Zabavnik D. Davidovića (Beč 1815—21, Beograd 1833—36). Pored njega bili su još vrlo poznati: Danica Vuka Karadžića (Beč 1826—29), Srpska Pčela P. Stamatovića (Budim 1830-41), Uranija D. Tirola (Beograd 1837-38), Golubica Gl. Vozarovića (Beograd 1839-44), Bačka Vila P. Jovanovića (N. Sad 1841-45), Magazin serpsko-dalmatinski (Karlovac 1836-69). U drugoj polovini 19. st. a. su u mnogome izgubili svoj raniji značaj, jer su njihovu ulogu najvećim dijelom preuzeli književni časopisi (Važniji a. u to doba bili su: Šumadinče Lj. P. Nenadovića u Beogradu, Licejka uBeogradu, Preodnica u Pešti, Srbadija i dr.). Umjesto njih javljaju se periodične publikacije, kao: Godišnjica N. Čupića (1877—1940), organ zadužbine N. Čupića u Beogradu, Bratstvo, organ Društva sv. Save u Beogradu (1877—1940). Na kraju 19. i u početku 20. st. almanasi se počinju izdavati pod imenom različnih kalendara, koji su najčešće imali pokrajinsko lokalno obilježje i provodili izrazito nacionalni program (Srbobran u Hrvatskoj, Dubrovnik i Srpska Zora u Dalmaciji, Trebević, Neretljanin i Prosvjeta u Bosni i Hercegovini, Orlić u Crnoj Gori, Golub u južnoj Srbiji, Vardar, kalendar Kola Srp. sestara u Beogradu i dr. U novije doba izišlo je tako više kalendara i almanaha: Južnjak (Cetinje 1926), Almanah B. Radičevića (Beograd 1924), Vreme, Selo i dr. D. P.