ALMA MATER (lat. »majka hraniteljica«). Kod rimskih je pjesnika alma često nadimak božicâ, koje predstavljaju obilni blagoslov prirode, kao što su Cerera, Felicitas i dr., a osobito majka bogova Kibela. Odatle je preneseno ime i na sveučilišta, koja pružaju svojim slušačima duševnu hranu (Alma mater croatica). Riječ almus stari je particip prezenta medija od alere »hraniti«, kao što je i altus »visok« (narastao) particip perfekta pasiva istoga glagola.