CRNA GORA, 1. vapnenačka visoravan (1250—1350 m) u zapadnoj Bosni, između planine Klekovače na SZ i Čardaka na JI. Dosta razvijeni krški oblici pokriveni su gustim šumama. Istočnim dijelom ovih šuma prolazi šumska željeznica Drvar—Jajce.

2. Odvojena uzvisina blagih i dobro pošumljenih strana na sjevernoj strani Nevesinjskog polja u Hercegovini. Na vapnenačkim stijenama razvijeni su krški oblici. Glavni vrh je Lisac (1497 m).U.

3. Planinska masa sjeverno od Skopske kotline, koju su Turci zvali Kara-Dag. Različita je sastava. Najviše su rasprostranjeni kristalasti škriljavci, zatim eruptivne stijene; manji su dijelovi sagrađeni od paleozojskih i mezozojskih slojeva. Istočnu i južnu podgorinu pokrivaju tercijarne i diluvijalne naslage.

C. G. naliči na plosnato bilo s kojega se mjestimično izdiže poneki oštar vrh. Bilo je dugo 76 km. Glavni su vrhovi Barjak Kamen (1600 m), Pupljak (1625 m) i u središnjem dijelu Ramna (1651 m). Na C. G. je razvođe između pritoka Morave i Vardara.

LIT.: J. Cvijić, Osnove za geografiju i geologiju Makedonije i Stare Srbije, I., Beograd 1906; M. Luković, Geološki sastav i tektonika istočnog dela Crne Gore, Vesnik Geol. inst., Beograd 1938; A. Ivić, Građa za srpsku istorijsku geografiju, Glasnik geogr. društva, 7—8, Beograd 1922; Lj. Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, I., Beograd 1902.P. V-ć.

4. Područje u ji dijelu poluotoka Pelješca, dio općine Janjine uz granicu općine Ston. Zahvaća zemljište između Neretvanskog i Mljetskog kanala. Dijeli se u četiri dijela: u Brijestu (sela: Donja i Gornja Brijesta), Dubravu (sela: Balanovići, Đuračići, Prisoje i Zaradeže) i Tomislavovac (sela: Ivušići, Kozo, Ruskovići i Vukotići). Tomislavovac se do proslave 1000-godišnjice hrvatskoga kraljevstva zvao Kozo.T. M-n.