ALMAGEST je iz arapske astronomije preuzeto ime astronomskog udžbenika, što ga je napisao Klaudije Ptolemej oko 150 pos. Kr. Originalni grčki naslov toga djela je Mathematike syntaxis (u 13 knjiga). Kako je to bilo najveće astronomsko djelo, nazivano je »velikim udžbenikom« i konačno »najvećim«, grčki »megiste«. Ta riječ »megiste« je s arapskim prefiksom »al« pretvorena u »Almagest«. U tom je udžbeniku sadržano tadanje znanje iz astronomije, a svi su dokazi izvođeni geometrički. Djelo je razdijeljeno u 13 knjiga, od kojih se prve dvije bave općim astronomskim i geografskim pojmovima. Od 3. do 6. knjige prikazuje se gibanje Sunca i Mjeseca, 7. i 8. knjiga obrađuje sferu stajačica, a 9.—13. sadržava teoriju gibanja 5 planeta. Taj je udžbenik služio po prilici 1500 g. kao glavni izvor astronomskog znanja (→ astronomija). Ima nekoliko grčkih izdanja i latinskih prijevoda u rukopisu i štampano.

Prema kritičnom grčkom izdanju J. L. Heiberga djelo je preveo na njemački K. Manitius (Des Claudius Ptolemäus Handbuch der Astronomie, 1.—2., Leipzig 1912).