EKZEM (grč. ἔϰζεμα »uzavrelost, osutost, izpušenost«), jedno od najčešćih oboljenja kože. Njegova morfologija, slika, koju nam on pruža, i njegovi oblici dobro su poznati, dok su izravni i neizravni razlozi njegova pojavljivanja te izpravna podjela u pojedine skupine još uviek neriešen problem. Obični e. dielimo — i to više iz praktičnih nego znanstvenih razloga — kao naročitu upalnu reakciju kože u akutni i kronični. Kod akutnog ekzema nalazimo jasno ograničeno crvenilo kože sa čvorićima, mjehurićima, vlaženjem, krastama i ljuskama, dakle skup raznolikih eflorescencija. On brzo nastaje i brzo se lieči, a da ne ostavlja nikakvih ožiljaka. Sve te pojave ne moraju biti u svakom slučaju izražene. Kronični se e. razlikuje od akutnoga time, što je upaljena koža suha, deblja, tvrđa, smeđe crvena, pokrivena ljuskama; povremeno vlaženje znak je vraćanja u akutniji oblik. Između akutnog i kroničnog e-a postoje svi prielazi. Dok akutni e. traje nekoliko dana do više tjedana, kronični može trajati i godinama. Takav je dugotrajni tečaj čest. Moguće je i proširenje po velikim dielovima površine tiela, pa i po čitavoj površini (generalizacija), što pruža sliku generalizirane eritrodermije s dugotrajnim i težkim tokom. E-i svrbe. E. se smješta na bilo kojem dielu tiela, osobito rado na rukama, na licu, vlasištu glave, spolovilu, ali i na cieloj ostaloj površini tiela. Pretežna većina opisanih e-a nastaje zbog preosjetljivosti kože prema najrazličitijim tvarima, koje dolaze na kožu izvana ili iz unutrašnjosti organizma, na pr. kod poremećenja miene tvari. Potonje su razmjerno čestim razlogom pojavi ograničenih (cirkumskriptnih) ili razsijanih (diseminiranih) odn. više manje generaliziranih pojava na koži, koje su poznate pod različitim nazivima (ograničene i razštrkane neurodermitide, kronični Vidalov lihen, kalozni e. pregiba, ekzematoid i t. d.), a koje se uzprkos nekim značajnim osobinama (čvorići, suhoća, oštrije ograničenje, lihenifikacija) često vrlo težko razlikuju od kroničnih i subkroničnih ekzematičnih žarišta. Neriedka je — kod odraslih i kod djece — komplikacija e-a s piodermijama, t. j. gnojavim oboljenjima kože. Preosjetljivost kod običnog (vulgarnog) e-a temelji se djelomično na alergiji (v.), t. j. na sukobu između antigena i protutvari; siguran se dokaz za to kod e-a međutim može pružiti samo vrlo riedko. Kod neurodermitičnih pojava dadu se alergični momenti mnogo lakše utvrditi. I ovdje može alergen dolaziti izvana (na pr. životinjska dlaka i perje, prašina, razna jela, kemičke tvari i t. d.) ili iz unutrašnjosti tiela (neizpravno djelovanje probavnog trakta, jetara, spolne žliezde, parasiti i t. d.). Zanimljivo je, da nalazimo u porodicama alergičnih »ekzematičara i neurodermitičara« različne osobe, što boluju od drugih, sigurno alergičkih oboljenja, od astme, peludne groznice, sluzaste upale debelog crieva i t. d. Ta se oboljenja mogu kod samog bolestnika pojavljivati istodobno ili naizmjence sa e-om. E. liečimo lokalno prema nazočnim pojavama (akutni, kronični) različnim oblozima, pastama, mastima i sl., riedko osijavanjem (ultravioletno svietlo, rentgenske zrake), eventualno peroralnim uzimanjem ili injekcijama sredstava, koja su kadra smanjiti upalu (na pr. kalcij). Teoretski najizpravnije liečenje, desenzibilizacija, t. j. polagano privikivanje organizma na tvari, protiv kojih je on preosjetljiv, praktički se težko provodi. — Među dječje e-e idu tjemenica, koja se javlja kod dojenčadi u obliku malih, smeđih ljuskica i krasta na tjemenu, pod kojima vlaži koža; slične pojave, ali u jačoj mjeri, nalazimo i na obrazima: diete se operušalo (peručac); vlaženje i kraste mogu se pojaviti na cieloj glavi (t. zv. seboroični ekzemi djece); kod nešto starije djece vidimo i na ostalim dielovima tiela promjene, koje su slične različnim oblicima ekzema i neurodermitida kod odraslih. Takvim pojavama naginju osobito blieda, debeljkasta, pastozna (od lat. pasta »tiesto«) djeca; takve se pojave mogu kasnije pretvoriti iz ranog u t. zv. kasni eksudativni ekzematoid; ovome naginju osobito djeca sa t. zv. eksudativnom diatezom. Kao razlog se navodi baš ta naročita sklonost djece, da reagiraju na najrazličitije podražaje upalnim pojavama na koži, na pr. na određenu hranu, osobito bjelančevinu (mlieko, jaja, meso), na različne vanjske podražaje i t. d. — Od opisanih e-a, gdje preosjetljivosti kože pripisujemo odlučnu ulogu, treba razlikovati sve one pojave na koži, koje su više-manje slične netom opisanim e-ima, ali nisu izrazom preosjetljivosti. Ovamo idu: seboroični e., gdje se kod ljudi sa seborejom (v.) javljaju na glavi, na čelu, licu, na prsima i leđima suha, oštro omeđena žarišta, žućkasto crvene boje, koja se sitno ljušte; mikotički e-i uključujući epidermofitiju, gdje je gljivični uzročnik poznat; disidrotički je e. smješten na dlanovima i na tabanima, javlja se s mjehurićima, glavna mu je oznaka abnormalno znojenje; varikozni e., kao posljedica proširenih žila, na podkoljenici; e-u slične promjene na zatiljku, vratu, na ramenima, s mnogo ogrebotina, kod ušljivosti; impetiginozni, bolje impetiginizirani e. je onaj, što je sekundarno inficiran gnojnim klicama te pokazuje mnogo žutih krasta; intertriginozni e. = intertrigo; tilotični e., gdje je koža na dlanovima i tabanima upaljena, tvrda, odebljana, izpresiecana dugoljastim, bolnim pukotinama; solarnim e-om nazivamo e-u slične promjene, koje nastaju na onim područjima kože, što su izložena suncu, a kod osoba, koje su preosjetljive prema ultravioletnim zrakama. Mnoge kožne bolesti mogu se ekzematizirati, t. j. postaju obično radi nekih vanjskih nadražaja (na pr. mazanja različnim izvanjskim liekovima, koji ne odgovaraju) više ili manje ekzematiformne, slične e-u.F. K.

E. kod domaćih životinja, osobito kod pasa, spada među česte bolesti kože. Vanjski su povodi za izbijanje bolesti mehanički, kemijski i termijski utjecaji, ali često i zanemarena njega kože kao i najezde kožnih nametnika. I neke nutarnje bolesti, kao katari želudca i crieva, crievni nametnici, grudna zaraza i t. d., mogu također učiniti životinje podložnijima oboljenju od e-a, ali se obćenito može reći, da za oboljenje od e-a postoji i kod životinja prirođena ili stečena dispozicija. Najčešći oblici i smještaji e-a kod pojedinih vrsta domaćih životinja jesu ovi: Kod pasa kronični leđni e-i, koji su vrlo često u vezi sa zastojem izlučina u analnim vrećicama; zatim akutni e-i nosa i obraza te različitih drugih područja kože. Kod konja, kod kojih je e. mnogo rjeđi nego kod pasa, voli e. zahvatiti putište (→ baga), rjeđe grivu i rep, ali kadkada u kroničnoj formi i široka područja kože. Kod mačaka se e. riedko vidi te je obično akutan i ograničen, rjeđe kroničan i razširen. I kod goveda se e. dosta riedko nađe, i to koliko u akutnom obliku na manjim, toliko u kroničnom na većim površinama kože. Kod ovaca i koza akutni su i kronični e-i opet češći, osobito poslije šišanja i pod utjecajem mokrine. Kod svinja je e. riedkost, a kada se kod zakržljale odojčadi javi, tada joj se koža na bedrima, prsima, trbuhu, kadkada i sva koža, mjehuričavo ospe i svrbi te zatim jako okrastavi. Akutni se e-i redovito lako, kronični teže lieče. Dok liečenje akutnih oblika ide za tim, da smiri površnu upalu kože i omogući obnavljanje pousmine, te traži mnogo pomnje i stručnoga znanja, dotle liečenje kroničnih oblika zahtieva osim toga i mnogo strpljivosti, jer treba vremena, dok se posljedice dugoga draženja kože uklone. Osim lokalnoga liečenja nemaju se pustiti iz vida ni mogućnosti utjecanja na nutarnje uzročne momente. Svrbež, taj stalni pratilac e-a, koji sili životinju, da se grebe, jako smeta liečenju ekzematozne kože, i često mu je težko stati na kraj.L. B-ć.