EKVATOR (od lat. aequus »jednak, ravan«; u hrvatskom jeziku se upotrebljava i dosta slab naziv polutnik), zamišljena i najveća kružnica oko Zemlje, jednako udaljena (90°) od polova, a dieli zemaljsku površinu na s i j polutku. Ravnina e-a je okomita na zemaljsku os, koja prolazi kroz njeno središte. E. je dug (prema 1924 međunarodno primljenoj vriednosti) 40,076.592 m, a svaki ekvatorski stupanj 111.324 m. Granica osvjetljenja (između osvietljene i neosvietljene polovice Zemlje, odnosno dana i noći) uviek razpolavlja e., te bi na njemu dan i noć morali biti jednaki, ali je zbog refrakcije svjetlosti dan duži. Dva puta godišnje, 21. ožujka i 23. rujna, kulminira Sunce nad ekvatorom u zenitu. Kao što postoji podudarnost među zemaljskim i nebeskim polovima i osi, tako i zemaljski e. odgovara nebeskome. Nebeski e. je ravnina zemaljskog e-a proširena u svemirski prostor. Magnetski e. je ona crta na Zemlji, duž koje nema inklinacije magnetske igle, t. j. leži vodoravno. Termički e. je crta, koja spaja mjesta najviših temperatura. Kako temperatura zraka zavisi o nagibu sunčanih zraka, to se prividnim kretanjem Sunca mienja i položaj termičkog e-a. Zbog nejednake specifične topline temperature su ljeti nad kopnom više nego nad morem, te je taj e. krivudava crta i redovito nad s polutkom, koja je bogatija kopnom, i to oko 8° sjev. šir.J. R-ć.