EKVADOR (služb. Republica de Ecuador), južnoamerička republika, dobila je ime po ekvatoru, koji prolazi preko sjevernog diela zemlje.
Geografski prikaz.
SMJEŠTAJ I VELIČINA. E. se proteže između 1º23' sjev. geogr. širine i 4º45' južne geogr. širine, te između 73º10' i 81º zapad. geogr. duljine, zapremajući površinu od 444.851 km2, pa je prema položaju tropska zemlja. Klimatski pripada E. posve južnoj polutki, jer termijski ekvator prolazi sjevernije preko područja Kolumbije. Na S graniči s Kolumbijom, na JI i J s Peruom, a na Z izbija na Tihi ocean. Jugoiztočna granica prema Peruu još je uviek dvojbena.
GRAĐA I RELIEF. E. se dieli u tri prirodne cjeline: 1. »Costa«, nizinsko i brežuljasto primorje na Z, uz obalu Tihog oceana; 2. u sredini zemlje je »Sierra« (planina), visočje Anda; 3. na I u poriečju Amazone je šumovito područje »Oriente«. Svaka od ovih krajina odlikuje se ne samo posebnom geoložkom građom i naročitim obličjem, hidrografskim i klimatskim osebinama, nego i karakterističnim antropogeografskim prilikama.
Primorje je danas gospodarski najvažniji dio zemlje; ondje je razvijeno plantažno poljodjelstvo i izkorišćuje se tropsko drvo i rude (petrolej). Ovo područje je vlažan tropski kraj, u kome se izmjenjuju prašume, savane, močvare mangrova i različite plantaže. Tu orografski i geoložki razlikujemo Primorsko gorje, uzduž obale Tihog oceana, i jednu dugodolinu istog smjera između spomenutog gorja i Zapadnih Kordiljera. Primorsko gorje se sastoji od terciarnih vapnenaca i pješčanika i proteže se od zaljeva Guayaquil do ušća rieke Esmeraldas. U građi dugodoline prevladavaju kvartarne tvorevine različnih pješčanika i ilovača.
Lanac ekvadorskih Anda je dug 650 i širok 150—200 km. Već na prvi pogled razpoznaju se dva odieljena lanca: iztočni »Cordillera Oriental« i zapadni »Cordillera Occidental«. Između ovih lanaca proteže se, u visini od 2000—3000 m, niz unutrašnjih andskih zavala, koje su izdvojene poprečnim bilima (nudos interandinos), visokim redovito preko 3500 m. U zavalama su se razvili zasebni riečni sustavi, koji dubokim dolinama odtječu bilo prema I u Amazonu ili prema Z u Tihi ocean.
Rjeđe su dvie zavale hidrografski među sobom povezane. U dnu su zavala usječene duboke doline, tako da kraj izgleda brežuljast, pa i brdovit, zatvoren visokim lancima.
U sjevernoj polovici planinskog područja ima više vulkana, koji idu među najveće na Zemlji; 16 ih strši iznad međe vječnog sniega. Na nekima nalazimo male ledenjake i brojne tragove jače diluvialne oledbe. U I. Kordiljerama su djelatni Cotopaxi s prekrasnim čunjem i Sangai, koji nije nikad na miru te se ubraja među najdjelatnije vulkane svieta. U Z. Kordiljerama je Chimborazo (6310 m), koji su neko vrieme smatrali najvišim izponom Amerike. Bez obzira na vulkanske vrhunce, koji su kvartarne starosti, osnovno gorje I. Kordiljera je mnogo starije, a sastavljeno je u cieloj dužini od granita, gnajsa, filita i tinjčevih škriljavaca. Osnovu u Z. Kordiljera čini taložno kamenje kredine formacije (pješčanici, vapnenci i konglomerati) i mlađe izmienjeno eruptivno kamenje, poimence porfiriti. Karakteristično je, da u E-u, kao i u Kolumbiji, nema sedimentnog kamenja starijeg od krede.
Šumovito područje na I (Oriente) slabo je poznato i riedko naseljeno. Proteže se po i predbrežju Anda i nizini Amazone.
PODNEBLJE. Pustinjsku klimu, kakva vlada na prostranim krajinama susjednog Perua, E. ne poznaje, osim ako bi se takvom mogla nazvati ona u okolici luke La Libertad. Odatle prema SI redaju se sve vlažnije krajine, te jedne imaju kišni period od par mjeseci, a u drugima konačno padaju kiše pola godine, a isto toliko traje i sušno doba. Pristranci Kordiljera, viši bregovi primorskog pojasa kao i cieli S primaju duže i obilnije oborine.
Za vrieme suše, od lipnja do prosinca, duva jz vjetar, koji ublažuje jaku vrućinu (u Guayaquilu 25, 5º temp. u srpnju). U ostalo doba godine vladaju tišine (kalme) s velikom vlagom zraka i vrućinom 25, 5° temp. u siečnju u Guayaquilu. To je vrieme oluja s jakim kišama.
Suhi predjel u ji dielu primorja zapravo je izdanak peruanskog pustinjskog područja, koje je uvjetovano hladnom Humboldtovom strujom. Hladna morska voda uzrokuje, da se uz obalu razvijaju magle (garnas), koje su i u Peruu značajan klimatski pojav. Zapadna i iztočna strana Anda su odprilike jednako vlažne, i na njima su se razvile šume. U unutrašnjem andskom području izraziti je kišni period od lipnja do rujna; drugi kratki kišni period je u listopadu, dok glavni kišni period počinje tek u prosincu odnosno u siečnju i doseže vrhunac u vrieme od ožujka do svibnja. Iztočni vjetrovi donose od lipnja do rujna u Z. Kordiljerama manje oluje, dok vrhove I. Kordiljera istodobno obvija magla, biesne jake oluje i pada snieg. Snježna međa, obćenito uzevši, koleba između 4600 i 4800 m; u Z. Kordiljerama je prosječno 100 m viša nego u Iztočnim. Prosječna godišnja temperatura u Quitu (2850 m) iznosi 12,8°, a godišnja je amplituda (razlika između najhladnijeg i naptoplijeg mjeseca) tek 0,2° C; to je najmanja na Zemlji poznata amplituda.
Obalni pojas Galapagos-otočja gotovo je bez kiše, koje u malim količinama padaju od siečnja do travnja, i to ne svake godine. Viši dielovi primaju više vlage od veljače do svibnja, a od lipnja do siečnja primaju dosta vlage od magle (garnas) kao i brda na ekvadorskoj obali. Sjeverni dio E-a ima ekvatorialnu klimu s dva kišna doba, južno od ekvatora vlada južnotropska klima, u kojoj su kiše ograničene na ljeto južne hemisfere.
VODE. Rieka Esmeraldas nastaje od više izvornih pritoka, koji dolaze iz Anda. Ova rieka kao i Guayas glavnim dielom teče uzdužnom udolinom između Primorskog gorja i Anda. U donjem toku Guayas ima tako neznatan pad, da se u sušnom periodu dva puta dnevno s plimama mienja smjer odtjecanja vode, te se slana voda osjeća daleko uz rieku. Razvođe između izvornih krakova rieka Guayas i Esmeraldas je blagi prag predviđen za željeznicu Bahia de Caraqez—Quito. Slično sedlo razstavlja dolinu rieke Esmeraldas od nizine rieke Santiago, koja se kao i rieka Guayas estuarijskim ušćem izlieva u more.
BILJNI POKROV U nizini sjeverno od ekvatora prevladavaju prašume, dalje prema J sliedi savana. Sjeverno od zaljeva Guanyaquil razvila se na malom području pustinjska stepa s trnovitim grmljem i kaktejama. Zapadni i iztočni pristranci gorja podpuno su pošumljeni, dok unutrašnje andske zavale pokazuju stepsku vegetaciju hladnog područja. Stepska vegetacija suhog područja Paramos čini prielaz prema peruanskoj Puni. Vegetacija Galapagos-otočja slična je vegetaciji Paramo u Andama.
ŽIVOTINJSKI SVIET je bogat oblicima, ali se mienja s visinom zemljišta. U visokom gorju žive životinje prilagođene na uvjete hladnije klime, na pr. vienna i lama. U i predgorju i u nizkim krajevima dalje na I zastupane su gotovo sve porodice tropske J. Amerike (različne vrste majmuna i mačaka, napose puma i jaguar). Od ptica najpoznatiji su kolibrići, koji su razšireni od nizine do velikih visina. Veoma su česte papige i različne vrste kukaca.
Faunistički su zanimljive osobite vrste velikih kornjača na Galapagos-otočju. Dugo se držalo, da Galapagos-otočje pripada osamljenom oceanskom tipu, ali novija iztraživanja ustanovila su, da se osebujnost životinjskog svieta može protumačiti samo nekadašnjom povezanošću s kontinentom.
RUDARSTVO. Zlato se izpire gotovo u svim riekama, najviše u riekama iztočnog andskog predgorja. Taj posao vrše pretežno podivljali Crnci, t. j. potomci nekadašnjih robova, koji su nakon ukinuća robstva napustili rad na plantažama i povukli se u nizinske prašume. Zlato se vadi iz rudnika u Zaruma-području i pokrajini El Oro. G. 1937 dobilo se odprilike 2177 kg zlata. Znatna je i proizvodnja srebra: 1937 do 2519 kg. Najvažniji je proizvod rudarstva petrolej, koji se vadi iz vrlo bogatog područja oko zaljeva Guayaquil, kod Salinas i Santa Elena neposredno na morskoj obali; izkorišćivanje vrše inozemna družtva. Petrolej ima vrlo visoku vriednost radi svoje lake specifične težine, dakle velikog iznosa benzina. Proizvodnja je 1937 iznosila 304 tisuće tona. Petrolej se prerađuje u Guayaquiln. Osim petroleja, zlata i srebra ima i željeza, bakra, žive, platine, olova, ugljena, sumpora i soli, ali sve u manjim količinama.
STANOVNIČTVO. Prema zadnjem (1936) popisu stanovničtva E. ima 3,586.832 stanovnika ili 8 na 1 km2; od toga 80.000 Bielaca, 140.000 Mulata, 480.000 Indijanaca i 300.000 ostalih mješanaca (Mestici, Cholo i Zambos). Golema većina je rimokatoličke vjere. Osnovni sloj Bielaca čine Španjolci. Indijanci se diele na civilizirane i primitivne; prvoj skunini pripadaju Indijanci visočja, koji su nekad bili pod vlašću Inka i stajali pod utjecajem peruanske kulture. Indijanci i element visočja sačuvao je vlastiti jezik (Quichua). Drugoj skupini pripadaju Indijanci u s šumskom području i po pristrancima gorja. U j nizinskom dielu zemlje ima najviše mješanaca. Prosviećenost je uobće malena, osobito izvan gradova. Broj škola je malen i pohađanje dosta slabo.
RATARSTVO. Ratarski proizvodi su pšenica, kukuruz i krumpir, koji služe izključivo potrebama zemlje, a često i nedostaju. Plantažno poljodjelstvo najbolje je razvijeno u primorskom području, ali ne onako, kako bi to moglo biti s obzirom na klimatske prilike i plodnost tla. Donedavno se mnogo uzgajao kakao, u proizvodnji kojeg je E. bio prva zemlja na svietu. Uslied bolesti drveta mnoge su plantaže bile napuštene, a nekoje i podpuno izkrčene, tako da se proizvodnja kakaa veoma snizila. Danas postoji još oko 6.000 plantaža na 100.000 ha, gdje raste odprilike 80 do 100 milijuna stabala; središte proizvodnog područja i trgovine je Guayaquil. Padom proizvodnje kakaa pokušala se povećati proizvodnja kave, jer se ekvadorska kava veoma cieni na svjetskom tržištu. Pristranci Kordiljera južno od zaljeva Guayaquil najvažnije su područje gajenja kave. Od velikog su značenja plantaže banana, iako i njih napadaju različne biljne bolesti. Banane se izvoze u Peru i Čile. Dalje treba spomenuti gajenje naranči te u manjoj mjeri ananas-dinje i izvrstnog povrća. Pamuk se uzgaja ponajviše u pokrajini Manabi. Iako mu kakvoća ne odgovara svjetskoj potražnji, ipak pokriva domaće potrebe, a nešto preostaje i za izvoz. Riža se sije u prostranom naplavnom području oko Guayaquila.
ŠUMARSTVO. Šuma ima veće značenje samo utoliko, što se iz različnih drveta dobivaju kaučuk i tanin. Guma se dobiva u pokrajinama Manaba i Esmeraldas, dok su troškovi za prienos gume iz amazonskog područja veoma veliki. Drvo mangrova ima u sebi velik postotak tanina.
STOČARSTVO. Stočarstvo je razvijeno u unutrašnjem andskom i u primorskom pojasu. Uzgaja se (1935) oko 85.000 konja, 1,420.000 goveda, 1,085.000 ovaca i koza, 200.000 svinja te 15.000 magaraca i mazga. Najvažniji su pašnjaci unutrašnjeg andskog pojasa.
VELEOBRT je tek u početcima. Najvažnija je grana prerađivanje petroleja. Preradba živežnih namirnica namienjena je domaćim potrebama.
TRGOVINA I PROMET. Izostavimo li dio amazonskog područja na I, preostaju još dva diela E-a, i to andski dio i prema Z okrenuto pacifičko pomorje. Glavna je gospodarska proizvodnja u z primorskom pojasu, dok je staro kulturno i gušće naseljeno područje na visočju, a to smeta trgovini i prometu. Dobrih cesta nema poradi prirodnih zapreka i financijskih potežkoća; izrađeno je svega oko 3.100 km (1937). Željeznička mreža je malena, odprilike 1176 km. Najvažnija je pruga (460 km), koja spaja luku Guayaquil s glavnim gradom Quitom. Ona se iz Guayaquila, nakon 163 km, popne na 3500 m abs. visine, onda se oko 300 km probija kroz visoko gorje. Osobni i teretni promet je između gorskih i nizinskih krajeva izvanredno malen, jer se stanovnici visočja nerado spuštaju u nizinu. E. posjeduje u svemu 1689 osobnih samovoza, 436 autobusa i 1467 teretnih samovoza (1937). Ni brzojavna mreža ne odgovara potrebama zemlje, jer je duga samo 6533 km (1937).
UPRAVNA PODJELA. E. se dieli na 17 pokrajina (Aznay, Bolivar, Canar, Carchi, Chimborazo, El Oro, Esmeraldas, Guayas, Imbabura. Leon, Loja, Los Rios, Manaba, Nopo-Pastazo, Santiago-Zamora, Pichincha, Tungaruhua i teritorij Colon-Galapagos, koji je neposredno pod upravom sred, vlade.
GLAVNI GRADOVI. Quito, glavni grad republike (114.979 stan., 1937), leži u istoimenoj zavali na pristrancima ugašenog vulkana Pichincha. Južno od njega na željezničkoj pruzi za Guayaquil je grad Riobamba (23.486 stan., 1937). U istoimenoj kotlini južnije od Riobambe nalazi se treći po veličini grad Ekvadora Cuenca (44.992 stan., 1937). Na visini od 2.185 m nalazi se grad Loja (18.243 stan., 1937). Glavna luka, kojoj gravitira ciela zemlja, jest Guayaquil (136.778 stan., 1937) smještena na ušću rieke Guayas.
LIT.: A. Hettner, Grundzüge der Länderkunde, II. sv., Leipzig-Berlin 1930; H. Lufft, Lateinamerika, Leipzig 1930; F. Heiderich, Länderkunde der aussereuropäischen Erdteile, Berlin-Leipzig 1926; C. Troll, Die tropischen Andenländer u Kluteovu Handbuch der geogr. Wissenschaft, 1930; O. Hübner, Weltstatistik, Beč 1939; O. Schmieder, Länderkunde Südamerikas, Beč 1933; E. Seydlitz, Handbuch der Geographie, II. sv., Breslau 1927; W. Sievers, Die Cordillerenstaaten, I. sv., Berlin-Leipzig 1913.O. O.
Poviest. Već prije dolazka Španjolaca pleme Cara, jedno od starijih Kečua-plemena, osnovalo je u E-u, sa središtem u Quitu, državu pod dinastijom Širi. G. 1487 podloži je inka Huaina Capac, a 1525 prepusti svome mlađem sinu Atanualpi. Za dolazka Španjolaca Pizzarov general Benalcázar osvoji 1533 područje današnjega E-a zapadno od Anda, te ono 1548 dođe kao Presidencia de Quito pod upravu podkralja od Perua, a 1710 podkralja od Nove Granade. U vrieme ustanka protiv španjolske vlasti izbije 1820 revolucija u Guayaquilu, i Bolivar oslobodi zemlju spojivši je s Novom Granadom i Venezuelom u republiku Kolumbiju. Već 1830 general Juan José Flores proglasi E. samostalnom državom i postane joj predsjednikom. Njezin unutrašnji razvoj obilježuje od toga vremena stalna borba između stranaka konzervativne i liberalne, koje zastupaju oprečne probitke veleposjedničkih potomaka starih rodova sa središtem u Quitu, odnosno kapitalističkih krugova u Guayaquilu. Borba je dolazila do izražaja prije svega u pitanju odnosa države prema crkvi te se očitovala u čestim revolucijama i promjenama ustava. Poslije privremene prevlasti radikala 1851—59, koji su iztjerali isusovce, došlo je do žestoke reakcije konzervativaca, kojoj je jako osobno i teokratsko obilježje dao Gabriel Garcia Moreno (1861—65 i 1870—75). Pošto je pozvao natrag isusovce, preda im upravu školstva, a svećenstvo izuzme izpod svjetovne sudbenosti. Sa Svetom Stolicom sklopi konkordat i 1874 preda joj 10% državnih prihoda, a 1873 posveti državu Presvetom Srdcu Isusovu. Poslije Morenova umorstva 1875 radikali su uskoro dokinuli njegove uredbe, te 1878 opozvali konkordat, crkvena i samostanska imanja podredili svjetovnoj upravi, pa 1904 uveli građanski brak, razstavu braka i jednakopravnost vjera pred zakonom. Međutim se borba nastavila i dalje. Uporedo s njome E. se stalno nalazio u sporu s Peruom i Kolumbijom radi granica u iztočnim nizinskim krajevima. Stoljetni spor s Peruom riešen je doduše 1942, ali je još iste godine taj sporazum izazvao neuspjeli državni udar. G. 1942 E. je prekinuo diplomatske odnose s državama Trojnoga pakta i odstupio Sjedinjenim Državama pomorska uporišta Punta Salinas, Santa Helena i otočje Galapagos. U svibnju 1944 srušen je ustankom predsjednik Carlos Arroye Del Rio, a na vlast se vratio 1935 prognani José Maria Velasquez Ibarra. Novu vladu priznale su sve južnoameričke države. Zbog sporazuma s Peruom od 1942 Del Rio je, s mnogim visokim činovnicima, stavljen pred sud.
LIT.: F. Gonzáles Suárez, Historia general de la Republica del E. (1890—1922); H. Lufft, Geschichte Südamerikas I. (1912); R. Enock, E. — its Ancient and Modern History (1914); E. Urcátegui, Historia del E. (1929); Archiv der Gegenwart 1934—44.J. Š-k.
Ustav. Mnogi politički prevrati, koje je E. proživio, odrazuju se i u ustavnoj poviesti zemlje. Ne računajući manje izmjene E. je od prvoga ustava 1830 dobio neko desetak ustava, koji su na različite načine nastojali izmiriti težnju za demokratskim uređenjem po stranim uzorima s potrebom stalnije vlade (odatle u nekim ustavima dugogodišnji mandat predsjednika i senata, doživotno članstvo u senatu i sl.). Ustav od 26. III. 1929 uveo je u senat staležko zastupanje (zvanja i korporacija), ali je 1935 uzpostavljen ustav od 23. XII. 1906 s nekim izmjenama. Izvršna je vlast u rukama predsjednika, koji se bira obćim glasovanjem na 4 godine. On ne može razpustiti parlament i ima pravo veta, ali zaključak kongresa postaje zakonom, ako ga kongres ponovno prihvati. Zakonodavnu vlast vrši kongres, koji ima dvie kuće: senat se bira po pokrajinama na 4 godine, a u zastupničku kuću na svakih 30.000 stanovnika po 1 zastupnik na 2 godine. Izborno pravo imaju pismeni građani nad 21 god.J. A.
Književnost. U doba španjolskog gospodstva nisu bile povoljne prilike za razvoj izvorne ekvadorske književnosti. Rad na prosvjeti bio je ograničen na glavni grad Quito, a stajao je pod nadzorom redovnika, osobito isusovaca. Oni su u Quitu 1620 utemeljili stalno sveučilište.
Tek borbe za političku samostalnost proširuju vidike kulturnog života i izgrađuju čitav niz jakih individualnosti, među kojima je na prvom mjestu J. J. Olmedo (1780—1847), pjesnik, čija duhovna ozbiljnost prožima ondašnje rodoljubne, družtvene i moralne ideale. Oblik njegovih djela uglavnom se ne udaljuje od klasičnih uzora.
Književna djelatnost tih i kasnijih desetljeća vrlo često se postavlja u službu etičkih načela i odgoja.
Gabriel Garcîa Moreno (1821—1875) u svojim je djelima prije svega ostaloga izticao svoje katoličanstvo, koje ga je vodilo i u političkoj djelatnosti. Vjernik je i Numa Pompilio Llona (1832—1907); u djelu Odisea del Alma iznio je snagu duha, koji se opire razočaranjima, što mu ih nameće stvarnost, i nalazi uviek nove izvore vjere i svježine. U stilu Cervantesa pisao je Juan Montalvo (1833—1889); podjedno ozbiljan i sarkastičan, religiozan i borben bavio se i on krupnim problemima ljudskog udesa. Julio Zaldumbide (1833—1887) je liričar, koji najviše opisuje utiske iz pučkog života svoje zemlje (Soledad del campo. Juan Leon Mera (1832—1899) prvi je proučavao legende i običaje urođenika i u njima nalazio pobuda za pjesničko stvaranje.
Među ostalim predstavnicima ekvadorske književnosti iztiču se: Honorato Váquez, Luis Cordero, Emilio Gallegos del Campo i drugi.U.