EKSORCIZAM (od grč. ἐξορϰίζω »zaklinjem«) je zaklinjanje zlih duhova, da odstupe od osoba, mjesta ili stvari, koje se blagoslivlju ili odklinju. E-om želi Crkva postići oslobođenje osoba, mjesta ili stvari od utjecaja zlih duhova. Od običnih se blagoslova e. razlikuje time, što se ne sastoji samo od molitava i blagoslova, nego i od zapoviedi i ukora upravljenih zlom duhu. Crkveni se e. osniva na Isusovu primjeru (Lk 4, 35; 9, 43; Mk 1, 25) i na obećanju Isusovu danom apostolima (Mk 16, 17): »U moje ćete ime izgoniti đavle.«

Nad osobama se izriče e. kod krštenja i kod odklinjanja energumena, t. j. obsjednutih od zlog duha. Kod krštenja se izriče zato, jer su prvi kršćani smatrali, da su pogani služili zlim duhovima i da su bili pod njihovom vlašću (Ps. 95, 5). Prema katoličkoj nauci o iztočnom griehu razumljivo je i odklinjanje male djece. Prije odklinjanja energumenâ treba marnim i razboritim izpitivanjem utvrditi, da li se radi doista o obsjednutima od zlog duha. U našim krajevima izriču odklinjanja nad obsjednutim osobito franjevci u Podmilačju kod Jajca u Bosni.

Nad mjestima se vrši e. izrečenim i pisanim riečima i simboličkim činima, kao na pr. tamjanom, blagoslovljenom vodom, zapaljenim sviećama. Tako se izuzimlju izpod vlasti zloga duha sveta mjesta, t. j. crkve i bogomolje, žrtvenici i kršćanska groblja, ali i kuće, prostorije i polja. Kod Trogira nađena je olovna ploča s urezanim zaklinjanjem nečistoga duha, koja je imala čuvati neku zgradu od utjecaja zloga duha. Potječe iz 6. st. Danas se čuva u Zagrebu.

E. se izriče nad vodom i soli kod blagoslova vode i nad uljem kod posvete ulja na Veliki četvrtak.

U najstarije vrieme vršili su e. apostoli i biskupi, ali i obični kršćani, koji su imali ovaj karizmat. Sredinom 3. st. već je razvijen poseban red eksorcistâ. To je treći niži red, kojim se lektoru daje moć rukopoloženja nad energumenima, t. j. nad onima, koji su pod vlašću demona. Danas se obični eksorcist ne smije služiti tom vlašću. Pa ni obični svećenik ne smije bez biskupova ovlaštenja vršiti e., osim kod krštenja i u molitvi sv. Mihovilu arkanđelu iza sv. mise. Biskup smije dati ovo ovlaštenje samo svećeniku, koji je pobožan, razborit i neporočna života.

LIT.: A. Franz, Die kirchlichen Benedictionen im Mittelalter II., Freiburg i. B. 1909; H. Leclercq, Exorcisme, exorcistes, Dictionnaire d’Archéologie chrétienne et de Liturgie V/1., Pariz 1922; M. Barada, Tabella plumbea Traguriensis, VHAD, N. S. XVI., Zagreb 1935.D. K-d.