EKSHUMACIJA (lat. ex »iz«, humatio »ukop, pokop«), izkop mrtvaca ili ciele lešine ili njezinih dielova. Obavlja se u slučajevima, kada je lešina bila na jednome mjestu samo privremeno ukopana, a obitelj ili rodbina je želi prevezti i ukopati na domaćem groblju i u obiteljskom grobu. Izkop se mrtvaca obavlja i na zahtjev koje oblasti, na pr. suda, kada se sumnja, da je počinjen kakav zločin, pa postoji vjerojatnost ili mogućnost, da će se iztraživanjem lešine razjasniti nedovoljno iztražen slučaj. E. je prema tomu službeni čin i vrši se svagda tako, da se poduzmu mjere opreznosti i sigurnosti za zdravlje okoline, a rad nadzire službeni liečnik (kot. liečnik, gradski fizik) ili povjerenstvo (na pr. sudbeno ili drugo koje službeno povjerenstvo). Iztraživanje može biti uspješno u slučajevima grubih mehaničkih povreda ne samo na svježim lešinama, nego i na onima, koje su izkopane poslije više mjeseci, pa i poslije više godina, na pr. prielom kosti, strielne ozljede kosti, nalaz ubojitog taneta i t. d.; a u slučajevima, kada su lešine posebnom preobrazbom u zemlji (mastno-voštana preobrazba, adipocire) ostale dalekosežno uzdržane, mogu se u njima uzdržati, pa tako i utvrditi i druge patoložke promjene, koje su se zbivale u živu tielu. I u slučajevima otrovanja mogu se mnogi otrovi kemijskim iztraživanjem pronaći, i to ne samo u svježim lešinama, čim je nastupila smrt, nego i u onima, koje su bile ukopane mjesecima, pa i godinama. To vriedi osobito za metalne otrove, na pr. arsen (Bošnjaković, LV 1901), pa onda i za neke alkaloide.Lj. J.