EKSEMPCIJA (lat. exemptio »izuzimanje«, »izuzetak«), iznimno izuzimanje od osnovnog pravila hierarhijskog ustrojstva rimokatoličke Crkve, prema kojemu su vjernici podčinjeni svojemu župniku, župnici svojemu biskupu, a biskupi svojim metropolitama. Po kanonskom pravu postoji e. onda, kada su neki vjernici izuzeti izpod vlasti mjestnoga župnika i izravno podčinjeni biskupu (na pr. sjemenište k. 1368 ili samostani k. 464 § 2); kada neki biskup nije podčinjen metropoliti (k. 285); kada su pripadnici kojega staleža (na pr. vojnici k. 451 § 3 ili neki redovnici k. 615) uobće izuzeti iz redovite biskupijske organizacije, ili kada je određeno prostorno područje sa svim osobama, mjestima i stvarima izuzeto izpod vlasti biskupove i podčinjeno vlasti kojega nižega poglavara (t. zv. samosvojne prelature i opatije, k. 319 i sl.). Nemoguća je jedino bilo kakva e. izpod vrhovne crkvene vlasti (Sv. Stolice), jer nijedna crkvena osoba fizička ili juridička ne može postojati izvan dohvata svake crkvene vlasti (vd. kk. 218 k. 1509, 7).

LIT.: Schuermann, Die Exemption nach geltendem kirchlichen Recht, Paderborn 1938.Fr. H.