EKSEKIJA (Ἐξηϰίας), atički tvorničar i slikar vaza iz treće četvrtine 6. st. pr. Kr. Iz njegove tvornice poznato je 10 vaza s njegovim imenom; od tih je 8 nađeno u etrurskim grobljima (Vulci i Cervetri), kamo su ih izvezli iz Atene. Danas se nalaze u različnim muzejima.

Među njima je 5 amfora, jedna je okruglasta posuda sa širokim otvorom za miešanje vina (t. zv. dinos) i 4 manje zdjele. Dvie su amfore u Berlinu. Na jednoj glavna slika prikazuje Herakla u borbi s nemejskim lavom, uz njega je božica Atena i drug njegov Iolaj, a kao sporedna slika prikazani su Tezejevi sinovi Demofont i Akamant sa svojim konjima. Na drugoj berlinskoj amfori prikazan je na jednoj strani grieh Ajantov protiv Kasandre, a na drugoj Tezej u borbi s Minotaurom. Na amfori u parižkom Louvru prikazana je na jednoj strani Heraklova borba s Gerionom, divom s tri oboružana tiela. Na drugoj strani amfore prikazan je junak na četveropregu. Amfora u Britanskom muzeju u Londonu prikazuje na jednoj strani Ahilejevu borbu s Pentezilejom, a na drugoj je Dioniz. Krasna je i E-ina amfora, koja se nalazi u Vatikanskom muzeju. Na jednoj je strani prikazan povratak Dioskura, a na drugoj sjede Ahilej i Ajant u lakoj vojničkoj odjeći kockajući se (sl. 1). Od manjih posuda treba spomenuti zdjelu atičkoga oblika, na kojoj je prikazana Dionizova vožnja na otok Naks. Mladoliki bog, ali bradat, leži u lađi, kojoj je jedro napuhnuto, a jarbol ovit lozom s velikim grozdovima. Kao pratioci unajmljeni su tirenski gusari, koji su htjeli da ga uhvate, ali pretvoreni u dupine skaču u more (sl. 2). E. slika crnom pokosti na crvenoj naravnoj boji gline, a pojedinosti crta šilom na crnoj plohi. Upotrebljava uzto bielu pokost za izticanje biele puti kod žena i za urese na štitovima i odielima, a služi se i tamnocrvenom. Ta je tehnika crnih figura na crvenom polju bila u njegovo doba na vrhuncu. E. je dobar crtač, a osobito dobro crta konje. Izrađuje svaki detalj na odjeći, pa se točno može proučavati napose žensko odielo kod Lede (slika Dioskura) i Atene. Na kratkim kaputima Ahileja i Ajanta točno su izrađeni utkani i uvezeni uresi. Inače nije površina posvuda kod njega preobterećena ornamentima. Amfora u Vatikanu sa slikom Ahileja i Ajanta novog je oblika, koji je on uveo. Upotrebljavao se još neko vrieme u Atici. Njegov način slikanja sigurno ne zaostaje za velikim zidnim slikarstvom toga doba, a pojedini prizori sjećaju na djela kiparske umjetnosti. Smrtno ranjeni pastir u borbi Herakla s Gerionom veoma sjeća na ranjene junake zabata Afejina hrama u Egini.

LIT.: O. Rayet-M. Collignon, Histoire de la céramique grecque, Pariz 1888; E. Pfuhl, Malerei und Zeichnung der Griechen München 1923; C. Robert u PWR VI.V. H.