A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: eksegeza
Svezak: 5
Stranica: 636 - 637

EKSEGEZA (grč. ἐξήγησις »razlaganje, tumačenje«), razlaganje kojega nejasnog teksta uobće, a u užem smislu razlaganje teksta Sv. Pisma. O pravilima i načinu e-e govori biblijska hermeneutika. Katolička e. predpostavlja kao osnovu za izlaganje Sv. Pisma činjenicu nadahnuća, kanoniciteta, poviestne istinitosti knjiga Sv. Pisma i mogućnost svrhunaravnih pojava, o čemu se govori u uvodu ili introdukciji u Sv. Pismo. Kao putokaz, prema komu se ravna e., treba da je kršćanska predaja, sadržana u djelima sv. otaca, i smjernice učiteljstva katoličke Crkve.

Svrha je e-e Sv. Pisma: 1. što točnije razumievanje smisla objašnjavanjem jezički i stilski nejasnih mjesta u vezi s različitim životnim prilikama i poviestnim događajima; 2. odkrivanje jezgre vjerske i ćudoredne nauke sadržane u odnosnim mjestima Sv. Pisma. E. je vrlo znatan ogranak bogoslovskih nauka, kako zbog samog predmeta, kojim se bavi, tako i zbog same svrhe.

Razlikujemo tri e-e: Židovsku e-u predočuje nam jeruzalemski (palestinski) i babilonski Talmud, t. j. zbirka razlaganja Mojsijeva zakona i predaje sastavljena od Mišne i Gemare i sabrana u 5. st. pos. Kr. U Talmudu prevladava t. zv. Halakha (»razlaganje zakona«). Povrh toga postoji Midraš (»iztraživanje, tumačenje«), t. j. zbirka, što sadržava razlaganje pojedinih odsjeka Sv. Pisma, određenih za čitanje po subotama i blagdanima, te izvodi iz njih moralne pouke nazvane Haggada. U vrieme Filona Aleksandrijskoga (oko 25 pr. Kr. do 40 pos. Kr.) prevladava u židovskoj e-i alegorijski smjer. Posebni smjer zastupa židovska sekta Kareji, nastala u 8. st. pos. Kr., koja zabacuje rabinsku tradiciju i Talmud, a upire se na doslovni smisao Sv. Pisma, te bi nazvana Pešat. Osim toga znatan je mistički smjer židovske e-e nazvan Kabbala. Na osnovi ovih smjerova ustalila su se u srednjem vieku 4 tipa e-e, akrostihički nazvana »Pardes«; pešat »jednostavna« e, koja se oslanja na doslovni smisao; remaz »filozofsko-alegorijska« e.; deruš »iztražen«, koja traži etičko homiletski smisao; sud »tajna ili mistička« e. — Katolička e. Kršćanski pisci prvih triju stoljeća izlažu ponajviše pojedina mjesta Sv. Pisma. Od 3. st. dalje pojavljuje se e. čitavih pojedinih knjiga Sv. Pisma. Aleksandrijska katehetska škola priklanja se alegorijskom izlaganju, antiohijska literarno-historijskom a kapadocijska ide srednjim putem. U srednjem vieku razvija se sustav katena (lanaca), t. j. povezivanje i nizanje tumačenja iztaknutih eksegeta i crkvenih učitelja, slično lancu. Od 16. st. dalje zapaža se snažniji procvat sustavne katoličke e-e kao uztuk protiv protestantizma. Kao znatna pomagala e-e pridolaze u novije doba: intenzivnije izučavanje semitskih jezika, biblijske arheologije i kronologije, zatim literarna i tekstualna kritika. — Protestantska e. započinje u 16. st. s udaljivanjem od tradicionalne katoličke zabacujući najprije autoritet crkvenog učiteljstva, a zatim, kad se svršetkom 18. st. pojavio racionalizam, koji je zaniekao mogućnost svrhunaravnih pojava, podielili su se smjerovi protestantske e-e u t. zv. ortodoksni, koji uglavnom ostaje vjeran tradiciji, i u radikalni kriticizam, koji poriče poviestnu istinitost Biblije i svaku mogućnost svrhunaravnih pojava.

LIT.: I. Doeller, Compendium Hermeneuticae Biblicae, Paderborn 1914; Encyclopaedia Judaica, Eschkol, Berlin 1929, 4. sv.; Institutiones Biblicae, sv. I., knj. IV. De interpretat. (A. Vaccari), Rim 1933.J. O.