EKLEKTICIZAM (prema grč. ἐϰλέγειν »izabrati«) je filozofijski smjer, koji prebiranjem iz više sustava uzima mišljenja i slaže ih zajedno u nazor, koji bi, izbjegavajući oštrine određenja, izmirio oprečne poglede i sveo ih na zajedničku mjeru opravdanja. Glavni je nedostatak e-a, da složaj perspektiva (i njima odgovarajućih direktiva) izborom prikupljenih s različnih strana, kolikogod bio vješto sačinjen, nije i ne može biti dovoljno jedinstven, jer ne proizlazi organički iz jednoga osnovnoga stava, koji bi bio jednako i dosljedno proveden u svakom pravcu; stoga u obzir uzeti elementi često ne stoje u pravom omjeru niti su međusobno pravo usklađeni, gdjekada ne mogu ni zatajiti, da su smišljeno prikrojeni ili kompromisno usmjereni, a i sastav njihov ne daje utisak cjelovitosti — čitava slika izlazi nekako namještena, pa i ne djeluje uvjerljivošću živa uviđaja kraj gdjekad upravo nametljive razumske argumentacije. E. je ponajviše oblik školskih konstrukcija, koje u pomanjkanju originalne zamisli polaze od gotovih sustava i sastavljaju nazor o svietu i životu prikupljanjem i, koliko se čini potrebno, preudešavanjem u njima iztaknutih misli posredovanjem između njihovih opreka. Kad se preuzeti elementi različnih sustava jače spoje u novoj obradbi, označuje se to kao slievanje (→ sinkretizam). Eklektički način orientacije odgovara gdjekad i popularno-filozofijskim tendencijama, kad osobito s obzirom na potrebe praktičkoga života, u težnji, da prosvietle i unapriede moralnu, družtvovnu, političku, vjersku sviest, divergentne rezultate umovanja svode na srednju mjeru opravdanosti, u kojoj bi pravedno bili uvaženi uvjeti i zahtjevi ljudskoga obrazovanja.

Najznatniji predstavnik e-a u starom vieku je Marko Tulije Ciceron. Spoj različnih filozofijskih struja opaža se u novijoj akademiji, koja u Platonovu nauku unosi skeptičke elemente, u znatnijoj se mjeri nalazi u aleksandrinskoj školi, osobito kod Filona, i u novoplatonizmu. U izgradnju kršćanske nauke ulaze Platonovi i Aristotelovi nazori i priudešavaju se osnovnim, vjerskim pogledima. Eklektična je donekle prosvjetiteljska filozofija 18. stolj. u Njemačkoj (već kod Chr. Thomasiusa, onda u M. Mendelsohna, E. Platnera, F. Nicolaia, J. A. Eberhardta i dr.). Iztaknuti predstavnik e-a u Francuzkoj je V. Cousin.A. B-a.