EJE (žabari, koloobrazi, bililunji, Circus) male su grabežljive ptice sokolovke (v.) dosta dugačkih slabih nogu, na kojima vitki žuti pisak nije pernat. Mali kljun ima dugačku kuku, a na licu imaju kolobar od užih peraca, koji okružuje oči kao veo, slično kao kod sova, pa su po tome te ptice i označene imenom eje (= jeja, sova). Po mekanom svilenastom perju i nježnim bojama to su vrlo liepe grabežljive ptice, osobito njihovi mužjaci. U proljeće izvode oni za snubljenje ženki prekrasne letove, uzdižu se u uzkim krugovima, prevrću u zraku, naglo spuštaju i opet uzdižu i t. d. Za boravište trebaju e. široke i prostrane ravnice i na njima traže neke mokra, druge suha staništa. Radi toga su najviše razprostranjene si Evropom i dalje Azijom. E. se hrane samo manjim životinjama: većim kukcima, guštericama, žabama, miševima, ali i koristnim malim pticama, njihovim mladima i jajima pa su radi toga više štetni grabežljivci. Gniezdo načine na tlu. Sve su e. selice, koje zimuju i daleko na jugu Afrike i u Indiji, U Hrvatskoj su poznate četiri e.

Najviše se gniezdi močvarna eja (pijuljača, sučidrasti koloobraz, Circus aeruginosus), koja je razprostranjena kao malo koja ptica velikim dielom zemlje, čitavim eurazijskim, afričkim i australskim područjem. Ona se zadržava na prostranim močvarnim mjestima po riečnim nizinama, poljima i blatima, gdje ima dovoljno šaša, rogoza i trske za sakrivanje. Tu načini i svoje slabo gniezdo od tog istog suhog bilja. U njemu ima oko 5 gotovo bielih jaja, na kojima leži samo ženka oko 33 dana. Ona sama i dalje njeguje mlade, ali joj mužjak predaje svu ulovljenu hranu, koju ona kida i njome ih kljuka. Poletarci su tamno smeđi, svietla im je samo glava. Odrasle močvarne e. su najviše zagasito smeđe, ozgo tamnije, ozdo nešto svjetlije, a tjeme i zatiljak, kao i grlo, iztiču se vrlo svietlom žućkastom bojom, ali im je boja perja dosta promjenljiva. Ženka ima nešto nježnije boje od mužjaka. Ona je i veća, dugačka oko 60 cm, razkriljena zapremi oko 145 cm, a težka je oko 70 dkg. Manji mužjak je dugačak oko 55 cm, razkriljen ima oko 136 cm, a težak je oko 54 dkg. Močvarna e. glasi se riedko pijukom, pa je po njem zovu i pijuljača. U sjevernijim dielovima je selica, koja se seli u ožujku-travnju i rujnu, pa je u to vrieme u našim krajevima vrlo česta. Hranu traži lunjajući u nizkom nestalnom letu na vodi i oko vode, vodozemce, gmazove, ribe, veće kukce, vodene voluhare, miševe, osobito male ili mlade ptice, pa i liske i patke. Radi toga priuče Kirgizi i Baškiri močvarne e. za lov na divlje patike.

Po prostranim nizinskim vlažnim i poplavnim livadama zadržava se i gniezdi livadna eja (pepeljuga, Circus pygargus), inače razprostranjena Evropom i daleko u Aziju. Kod livadne eje jako se iztiče izrazito spolno dvoličje između mužjaka i ženke ne samo veličinom, kao kod drugih sokolovka, nego i u boji perja. Dok je ženka, slično kao močvarna e-a, ozgo tamnija, a ozdo svietlo smeđa s tamnim uzdužnim prugicama, kao što je uobće većina svih naših grabežljivih ptica, mužjak je posve svietao. Ozgo, na glavi i prsima, nježne je pepeljasto sivkaste boje, a na trbuhu biel, pa se na njem jako iztiču crni vrhovi krila. Mladi slični su ženki, samo su jače smeđe boje. Livadna e-a krije gniezdo na tlu među višom travom, a na prostranim ravnicama gniezde se veće družbe, pa od gniezda do gniezda nema ni 100 koraka. Hrani se najviše poljskim miševima i drugim malim sisavcima, a lovi i veće skakavce, gušterice te male i mlade ptice. Vidljivo je manja, kao i sliedeće e., od močvarne e. Za selitbe se spusti sve do južnog diela Afrike.

Livadnoj eji su različitim bojama mužjaka i ženke vrlo slične ostale dvie eje, strnarska i stepska. Strnarska eja (biela lunja, golubasti žabar, Circus cyaneus) gniezdi se najviše u srednjoj i sjevernijoj Evropi, a kod nas je česta za selitbe u ožujku-travnju i rujnu, a dosta ih ovdje i prezimi. Strnarska e-a boravi po poljima i livadama, a glavna su joj hrana poljski miševi i voluharice. Razprostranjena je ne samo Eurazijom, nego i Sjevernom Amerikom. Stepska eja (bliedi žabar, Circus macrourus) razprostranjena je od nizina iztočne Evrope daleko u Aziju te boravi po prostranim stepskim predjelima. Njena je ženka ozdo krasne crvenkastosmeđe boje i oko očiju ima tamni kolut. Za selitbe se javlja i kod nas.N. F-k.