A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Einhorn
Svezak: 5
Stranica: 623 - 624

EINHORN, 1. David, * Dispeck (Bavarska) 10. XI. 1809, † New-York 2. XI. 1879, židovski rabin. Već u 17. godini osposobljen je za rabinsku službu, a potom je učio filozofiju. G. 1840 postao je rabinom u Wallhausenu (Bavarska), zatim u drugim mjestima, a od 1849 u reformiranoj sinagogi u Budimpešti. Od početka svog djelovanja izticao se reformatorskim nazorima, kojima je izazvao sukobe s tradicionalnim naziranjem rabinske predaje. G. 1845 predložio je, da se molitve na židovskim bogoštovnim sastancima vrše na živom materinjem jeziku, te da se uklone molitve za uzpostavu židovske države i hrama. G. 1846, kad je predsjedao rabinskoj sinodi u Breslauu, izazvao je sablazan u židovskom svietu svojim nazorom, da nije nuždno obrezivanje, i da treba reformirati propise o zabrani nekih jela. Radi njegova reformnog djelovanja bila je budimpeštanska reformirana sinagoga na traženje mjestne židovske obćine 1852 od austrijske vlasti zatvorena. E. je zatim još objelodanio djelo Das Prinzip des Mosaismus, dessen Verhältnis zum Heidentum und rabbinischen Judentum (Leipzig 1854) i onda otišao u Ameriku, gdje je od 1855 bio rabin židovske obćine u Baltimoru. I tu je izišao na glas reformnim idejama. Na rabinskoj konferenciji u Clevelandu priključio se reformistima, koji su zastupali mišljenje, da nijedan sinedrij nije ovlašten predpostaviti talmudsku tradiciju pisanoj nauci Sv. Pisma. On je zastupao nauku, da izraelskom narodu pripada ono svećeničko poslanje, po kom treba da se u svietu ostvari mesijanska ideja. Za američkog rata protiv robova iztaknuo se kao pobornik pokreta za ukinuće robstva i poradi toga morao je 1861 pobjeći te je bio predstojnik jedne židovske obćine u Filadelfiji, a od 1865—69 u New-Yorku. Njegove Izabrane propoviedi i govore izdao je K. Kohler, New-York 1880.

2. David, * Karelice u Bieloj Rusiji 1886, židovski pjesnik i publicist, sin ruskog vojničkog liečnika. Kao 13-godišnji dječak počeo je objelodanjivati pjesme na židovskom jeziku. Pjesme od 1904—14, koje se odlikuju jakom lirikom, objelodanio je u 2 zbirke: Stille Gesangen (Wilna 1909) i Meine Lieder. G. 1911—12 bio je kao politički osumnjičenik zatvoren u Wilni, 1912 pobjegao je u Švicarsku, a 1915—20 djelovao je u Poljskoj. Potom je otišao u Berlin i u Pariz. Nakon prvoga svjetskog rata poprimila je njegova lirika socialno-tendenciozni značaj. Znatna je njegova pjesma Requiem posvećena palima svih zemalja u svjetskom ratu. G. 1928 pokrenuo je mjesečnik Epoche.

LIT.: Encyclopaedia judaica VI, Berlin 1930.J. O.

3. Max, * Suhovol kod Grodna 10. I. 1862, kliničar. Učio je u Kijevu i Berlinu i svršio medicinu 1884. G. 1885 otišao je u New-York, gdje je postao 1889 učiteljem na Post graduate school, a 1896 profesorom. Tu je službu obavljao do 1922. Njegovi su se znanstveni radovi odnosili napose na bolesti probavnoga sustava i na načine, kojima ih je moguće diagnosticirati. Osobite je zasluge stekao izrađujući metode, kojima se dobiva za pretrage sok iz dvanaestnika. Među najbizarnije metode pretraga uobće možemo ubrojiti njegovu metodu puštanja gumene cievi iz usta kroz cielu dužinu crieva.

BIBL.: Diseases of the stomach, New-York 1905; Diseases of the intestines, New-York 1900; Lectures on dietetics, New-York 1914; Duodenal tube and its possibilities, Philadelphia i London 1920.

LIT.: Autoergobiografija u L. R. Grote, Die Medizin der Gegenwart in Selbstdarstellungen, sv. 8., Leipzig 1929.L. T.