EINHARD (u starijoj znanosti poznat i u nepravilnom obliku Eginhard), * Maingau oko 770, † opatija Seligenstadt 14. III. 840, franački učenjak i umjetnik. Podrietlom iz plemićke porodice odgojen je u glasovitom samostanu u Fuldi, odakle je oko 794 došao u dvorsku školu Karla Velikoga u Aachenu. Ondje je kasnije postao carevim tajnim pisarom, a iztakao se naročito kao upravitelj carskih umjetničkih radionica. Učeći graditeljstvo iz antičkih spomenika i Vitruvijeva spisa, koji je i spasio od propasti, E. je upravljao gradnjom carevih palača u Aachenu i Ingelheimu, a i tada, kao i kasnije, podizao je i crkve, među kojima su najznatnije bazilike u Steinbachu, Michelstadtu i Seligenstadtu. Velikim ugledom, koji je na dvoru uživao, E. je svojim savjetom znatno utjecao i na političke događaje (napose 806 u povodu podjele carstva i 813 prigodom imenovanja Ludovika Pobožnoga za Karlova nasljednika). Ludovik ga 815 obdari posjedom Michelstadt u Odenwaldu, a 817 imenuje savjetnikom svoga sina Lotara. Kada 830 izbije spor u kraljevskoj porodici, E. se sasvim povuče iz dvorskog života, i premda je kao laik bio oženjen (žena mu je Imma, † 836), živio je odtad momaškim životom i umro kao opat benediktinskog samostana Seligenstadt, koji je 827 osnovao.

Uz umjetničku djelatnost značajan je i E-ov književni rad. Njegova Vita Caroli Magni (izd. O. Holder-Egger u Scriptores rer. germ., 6. izd., 1922; lat. tekst i njem. prievod izd. K. Esselborn 1928), koju je poslije careve smrti napisao ugledajući se u Svetonijeve biografije rimskih careva, jedno je od najboljih književnih djela u srednjem vieku, premda se ne može smatrati pravom biografijom. Uz ostalo napisao je i spis Historia translationis Ss. Marcellini et Petri, kojih je moći 827 dobio iz Rima, a vriedne su i njegove Epistolae (izd. Jaffé u Bibl. rer. germ. IV, 1867). Nije izvjestno, može li se, i u kojoj mjeri, smatrati piscem državnih anala (Annales regum Francorum, odnosno Annales Laurissenses) za razdoblje od 797 do 829, koji sadržavaju dragocjene podatke za hrvatsku poviest toga vremena (ustanak Ljudevita Posavskoga 819—821; objelodanio Rački u Documenta). Sabrana djela E-ova izdalo je Francuzko historijsko družtvo 1840—43 u redakciji Teuleta (u 2 sv.).

LIT.: W. Wattenbach, Deutschlands Geschichtsquellen im Mittelalter I. (1904, 7. izd.); M. Buchner, E. als Künstler (1919); Isti, E-s Künstler- und Gelehrtenleben (1922); L. Halphen, Études critiques sur l'histoire de Charlemagne, Pariz 1921.J. Š-k.