EGIDIJE, 1. sv., † oko 721—25. Kao pustinjak u Provansi hranio se navodno biljem i mliekom jedne srne, koja je u stalne sate k njemu dolazila. Prigodom jednog lova progonili su ovu srnu kraljevski psi, a ona je pobjegla u spilju, gdje je živio E. Taj je događaj dao povoda, da se na tom mjestu osnuje samostan reda sv. Benedikta, kome je E. bio opat. U blizini ovog samostana nastao je grad St-Gilles prozvan po sv. E-u. — Blagdan mu je 1. IX.

Slikari i kipari prikazuju ga kao opata sa štapom u lievoj ruci, a desnu obično polaže na srnu. S opatijom St-Gilles bila je u uzkoj vezi opatija sv. E-a u Ugarskoj, kojoj je bila podružnica opatija sv. Margarete de Hahót kod Somogyvára, a za ovu je po svoj prilici bio prije 1092 pisan sakramentarij sv. Margarete MR 126, što ga je sa sobom donio prvi zagrebački biskup Duh kao prvu zagrebačku misnu knjigu, koja se do danas sačuvala. Sv. E. uvršten je zato u zagrebački kalendar od prvih početaka zagrebačke biskupije.

LIT.: D. Kniewald, Das älteste Sakramentar Ungarns, Jahrbuch für Liturgiewissenschaft 1940; N. Sertić, Kalendar zagrebačke stolne crkve 11.—19. st., Zbornik zagrebačke nadbiskupije, Zagreb 1944.D. K-d.

2. E. Asižki, bl., † 22. IV. 1262, jedan između prve trojice braće sv. Franje Asižkoga. Život mu je opisao brat Leon. — 3. E. od Lessinesa (a Letinis, a Lescinia), † iza 1304, dominikanac i skolastički pisac. Napisao je De essentia, motu et significatione comentarum, De unitate formae, De usuris i Tractatus de temporibus. — 4. E. Muisit (Mucidus, Gillou li Muisis), * 1272, † 1353, benediktinski pisac. U opatiji St-Martin kod Tournaia napisao je: Chronicon maius o svojoj opatiji, Chronicon alterum o prošlosti Flandrije, Annales i mnoge pjesme na latinskom i francuzkom jeziku. — 5. E. Rimski (nazvan i E. Colonna po gradskoj četvrti Rima), * Rim 1243/4, † Avignon 1316, skolastički pisac, augustinac, nadbiskup u Bourgesu. Ne potječe iz rimske obitelji Colonna. Bio je i general svoga reda. Nazvan je doctor fundatissimus radi mnogobrojnih dubokih djela, među kojima se iztiču De regimine principum i De ecclesiastica sive de summi pontificis potestate. Uglavnom je sliedio nauku sv. Tome Akvinskoga, ali je imao i svojih značajki. Utemeljio je stariju augustinsku školu (schola Aegidiana). Iz njegove je nauke Bonifacije VIII. uzeo načela papinskog univerzalizma za svoju bulu »Unam sanctam«. — 6. E. Viterbski (Antonini), * 1469, † 1532, ekseget, humanistički pjesnik i dobar poznavalac grčkih i rimskih klasika. Bio je general augustinskoga reda. G. 1517 postao je kardinal, a 1523 carigradski patriarh i biskup Viterba. Zastupao je kao legat Svetu Stolicu kod više vladara, a na 5. lateranskom saboru izticao se kao dobar govornik. Za života nije izdavao svojih djela, premda ga je Klement VII. pozvao, da to učini.