EGGENBERG, njemačka porodica švabskog podrietla, koja se prozvala po naselju istog imena u Štajerskoj na Muri. Porodica je prvobitno bila trgovačkog zanimanja, 1598 uzdignuta je u stalež slobodne gospode, a s Hansom Ulrichom E-om dobila je mlađa grana 1623 nasljednu kneževsku čast i pravo da kuje zlatni i srebrni novac. Izumrla je u mužkoj lozi 1717.

1. Hans Ulrich E., * Graz 1568, † Ljubljana 18. X. 1634, austrijski državnik. Po zanimanju je izprva bio vojnik, odrekao se protestantske vjere i stekao osobito povjerenje nadvojvode Ferdinanda, kasnijega cara, koji mu je ostao sklon do kraja njegova života. G. 1603 imenovan je predsjednikom unutrašnjoaustrijske komore, a 1619 članom tajnog vieća. E. je odlučno sudjelovao u različitim diplomatskim pregovorima i značajnim državničkim odlukama. Poglavito njegovom zaslugom izabran je Ferdinand za cara (1619), a 1621 svojim je glasom odlučio propast češkoga protestantskog plemstva. To mu je 1622 pripomoglo, da se dokopao mnogih imanja u Češkoj, napose Krumlova, po kojem je 1625 dobio naslov krumlovskog vojvode. Da bi cara učinio nezavisnim o vojničkoj pomoći katoličke lige, podupirao je Valdštejna, a poslije njegova umorstva 1634 povukao se u Ljubljanu, gdje je uskoro zatim umro.

LIT.: H. Zwiedineck-Südenhorst, H. U. Fürst v. E., Beč 1880.

2. Ruprecht, * 1546, † Graz 25. ili 26. II. 1611, austrijski vojskovođa iz starije grane E-a. O njegovoj se mladosti ništa ne zna. Prvi siguran podatak potječe iz 1580, kad se E. nalazi u službi princa Aleksandra Farnesa u Nizozemskoj. Sudjelovao je u borbama oko Bonna 1584 i 1587 te 1591/2 u prinčevu neuspjelom pokušaju, da pomogne katoličku ligu u Francuzkoj. Nije utvrđeno, je li 1585, prema želji nadvojvode Karla, preuzeo zapovjedničtvo nad tvrđavom u Grazu. Kad ga je Farnese 1592 iz obzira prema gradačkom dvoru odpustio, E. je već bio poznat kao izkusan ratnik i jedan od glavnih predstavnika one ratne vještine, koju je Farnese razvio. Kad se vojvoda Karlo Burgavski povukao u Tirol, gradački ga dvor početkom 1593 imenuje jednim od »komisara« (zapovjednika) na Granici, gdje je preuzeo vrhovno vodstvo u ratnim poslovima. Ušao je doduše protiv volje u borbu s Turcima pod Siskom 22. VI. 1593, ali je baš njegov zahvat protiv desnoga turskoga krila odlučio izhodom bitke. Zbog oskudice u hrani nije međutim sliedio bana Tomu Erdödyja u podhvatu protiv Petrinje. G. 1594 povjeri mu nadvojvoda Karlo u carevo ime i formalno vrhovno zapovjedničtvo na Granici, te je on do 1596 sudjelovao u borbama oko Siska i Petrinje. Ljeti 1594 uspio je uhvatiti sisačkog bega Erdogliju, a 1595 zauzeo je Petrinju. Djelatnosti većih razmjera nije mogao razviti; novčana sredstva nisu dostajala, a jednodušnost među vojničkim zapovjednicima težko se dala postići, osobito radi načelnog spora o odnosu hrvatskoga bana prema vrhovnom zapovjedniku. Pošto je 1596 zauviek napustio Hrvatsku, proveo je neko vrieme u Beču, koji je trebalo utvrditi protiv Turaka. G. 1597 bude imenovan vrhovnim zapovjednikom topničtva na ugarskom bojištu, a 1602—06 zapovjednikom predstraže Beča — tvrđave Đur. G. 1606 E. se napokon povukao u mir.

LIT.: H. Zwiedineck-Südenhorst, Ruprecht v. Eggenberg. Ein österreichischer Heerführer des 16. Jahrhunderts, Graz 1878.J. Š-k.