EFOR (Ἔφορσς), * Kima u Maloj Aziji između 408 i 405 pr. Kr., † iza 334, grčki povjestničar. U Ateni je bio učenik učitelja govorničtva Izokrata. Napisao je prvu grčku obću poviest (Ἱστορία ϰοινῶν πράξεων) u 30 knjiga, zadnju pripisuju njegovu sinu Demofilu. Pustivši po strani mitske događaje E. počinje svoju poviest sa seobom Dorana i svršava je s obsadom grada Perinta (340). Pišući međutim obću grčku poviest morao se obazirati i na poviest naroda, s kojima su Grci dolazili u dodir. Tako je njegovo djelo postalo prva obća poviest. Građu ne obrađuje analistički, nego svaku knjigu zaokružuje u jedinstvenu cjelinu. Tako je na pr. u 4. knjizi opisano evropsko primorje Sredozemnoga mora, a u 5. azijsko i afričko. Za svoje je djelo marljivo skupljao i sustavno obrađivao građu iz zemljopisa, etnografije, mitologije, kulturne i književne poviesti. Tako je za poviest upotrebio Herodota, Tukidida, pisce atičke poviesti (atidografe), jonske logografe i druge mjestne povjestničare. U svom radu postupao je dosta kritički. Kad je u opisivanju pojedinih zemalja naišao na mite, on ih je preinačivao i tumačio racionalistički. U državnom životu nije sudjelovao, zato ne razabire dublji savez u razvitku velikih događaja. Više uspjeha ima kao zemljopisac nego kao povjestničar. Kao učenik Izokratov podaje svom djelu kadšto retoričko obilježje, no ipak češće zapada u monotoniju. Djelo su mu mnogo čitali, mnogo hvalili, ali i mnogo napadali. Ono je glavno vrelo Diodoru, a mnogo su ga upotrebljavali Strabon, Trog Pompej, Plutarh i Pauzanija. — Djelo se nije sačuvalo. Fragmente mu je izdao C. Müller u Fragmenta historicorum Graecorum I.,

Pariz 1842, i Jacoby, Die Fragmente der griech. Historiker II., 1926.Z. D.