EFOD (hebr. ’efod »oplećak«), haljina, koja pripada opremi izraelskog velikog svećenika u Starom Zavjetu.

Sastojala se od prednjeg i stražnjeg diela, a sezala je do bokova. Nad ramenima bila je sastavljena oniksovim kopčama obtočenima zlatom, a na svakom oniksu bilo je urezano po šest imena izraelskih narodnih plemena. Haljina je bila od finoga bielog platna (byssus), bogato izvezena zlatom i bojadisana modro (hyacinthus), svietlo crveno (coccum) i tamno crveno (purpura). Oko bokova pripasivala se na jednaki način izrađenim pojasom. Haljina je donekle nalik na misnicu u katoličkom bogoštovnom ruhu. K e-u pripada još naprsnik (pectorale) od dva zaklopca u obliku četvorine, pedalj široke, načinjen od jednake tvari kao i e. Na prednjem zaklopcu naprsnika bilo je dvanaest dragih kamena poredanih u 4 reda, u svakom redu po 3, na kojima su bila urezana imena dvanaest izraelskih plemena. Naprsnik se pričvršćivao ljubičastim vrpcama preko ramena i izpod pazuha preko leđa, a značio je, da je veliki svećenik posrednik između Boga i dvanaest izraelskih plemena. U tom naprsniku čuvale su se dvie pločice nazvane urim (svietlo) i tumim (savršenost), s pomoću kojih bi veliki svećenik odgonetao Božju volju. Ovako skupocjeno izrađeni e. s naprsnikom bio je znak velikosvećeničkog dostojanstva i upotrebljavao se, kad bi veliki svećenik vršio službu; inače se čuvao u hramskom svetištu. Od ovoga velikosvećeničkog e-a razlikuje se obični platneni e., što su ga nosili svećenici, leviti, kraljevi i drugi odličnici.

LIT.: E. Kalt, Biblisches Reallexikon, 1. sv., Paderborn 1938; M. Hagen S. J., Lexicon Biblicum, sv. 2., Pariz 1907; Encyclopaedia iudaica VI., Berlin 1930.J. O.