EFLORESCENCIJA (lat. effloresco »razcvjetati se«). Neki minerali, koji su u vodi lako topljivi, izlučuju se iz svojih vodenih otopina, kada one dospiju kroz pukotine iz tla, iz stiene, iz zida na površinu, u vidu sitna

praha ili sitnih niti. Takvo izlučivanje zovemo eflorescencijom (cvjetanjem). Tako se eflorescencijom razvija soda, salitra, glauberova sol i dr. po sušnim krajevima gdje iz tla dospievaju vodene otopine tih minerala na površinu.F. T.

Eflorescencija u bilja → Epiderma u bilja.

Eflorescencija u medicini znači više manje ograničenu (cirkumskriptnu) patoiožku pojavu na koži. E-e su sastavni dielovi eksantema; oveće pojedinačne promjene (na pr. plosnate promjene ovećih razmjera) ne običajemo nazivati e-ama. Obično se e-e diele u primarne i sekundarne; primarne nastaju tobože izravno kao izraz patoložkog zbivanja, dok sekundarne nastaju promjenom primarnih, njihove regresije, završavanja patoložkog zbivanja ili čak kao rezultat nekog slučajnog zahvata ili ozljede. Ova je podjela umjetna i ne odgovara pravom stanju stvari, budući da ista e. može biti jednom »primarna«, jednom »sekundarna«. Čini se, da je bolje podieliti e-e na one, koje leže u razini, nad njom i pod razinom kože. U razini kože leži mrlja (macula), iznad razine čvorić (papula), novotvorina (tumor), koprivnjača (urtica), bistri i gnojni mali mjehurić (vesicula i pustula), veliki mjehur (bulla), ljuska (squama), krasta (crusta), ogorjelina (eschara) i t. d., pod razinom pukotina u koži ili polusluznici (ragada ili fissura), ogrebotina (excoriatio), nagriz (erosio), vried, čir (ulcus), pištaljak (fistula), atrofija, brazgotina (cicatrix), (oboje potonje može se podići i nad razinu kože) i t. d.F. K.