ALLEGRO (tal. »veselo«, »radosno«), služi kao oznaka tempa u glazbi. Samostalna glazbena djela i pojedini dijelovi (stavci) većih složenih kompozicija (na pr. sonata, simfonija i sl.) mogu nositi naziv allegro, a tome se nazivu katkada dodaju i pridjevi, kojima se hoće označiti i sam ugođaj takve kompozicije; na pr. a. con fuoco (vrlo žustro), a. con brio (vatreno), a. furioso (burno), a. maestoso (uzvišeno), a. moderato (umjereno živo) i sl.