EDMUND (Eadmund »branič imutka«), sv. 1., * oko 840, kralj Iztočne Anglije 855—70. Prema predaji, koja se smatra vjerojatnom, zarobljen je 870 od Danaca u bitki kod Thetforda, i pošto se nije htio odreći kršćanstva, izdahnuo je u težkim mukama, nakon čega mu je odsječena glava. Njegov grob u Kingstonu, koje se mjesto po njemu prozvalo Bury St. Edmunds, postao je u srednjem vieku čuvenim prošteništem. Časti se 20. studenoga.

2. * Abingdon oko 1180, † Soissy 1240, nadbiskup. Svršivši mudroslovne i bogoslovske nauke u Parizu držao je predavanja na sveučilištu u Oxfordu. G. 1227 bio je propovjednik za križarsku vojnu; 1233 izabran je za nadbiskupa u Canterburyju. Brinuo se mnogo za učvršćenje stege među svećenicima, redovnicima i vjernicima. Došavši u sukob s Henrikom III. i neshvaćen povukao se 1240 u cistercitski samostan u Pontignyju, odakle je brzo prešao u samostan regularnih kanonika u Soissy. Sahranili su ga u Pontignyju, a 1246 proglasio ga Inocencije IV. svetcem. Prema benediktinskom pravilu osnovana je 1843 u Pontignyju kongregacija svećenika sv. E-a za pučke misije.