EDIP (Οἰδίπους ili Οἰδιπόδης), sin tebanskog kralja Laja i žene mu Jokaste (Epikaste). Laju je bilo prorečeno, da će ga ubiti njegov sin. Kad mu se zatim rodio sin, on ga dade izložiti na gori Kiteronu. Rob međutim preda malog dječaka s probodenim nogama nekom pastiru, a taj ga odnese korintskom kralju Polibu i ženi mu Meropi, koji nisu imali djece. Dječak zbog nabreklih nogu dobije ime Edip (οἰδάω »nabreknuti« i πούς »noga«; novije tumačenje izvodi to ime od οἶδα »znam«, dakle »Znalica«). Na Polibovu dvoru odraste Edip do mladića, kad mu netko u prepirci dobaci, da nije sin Polibov. On tada polazi u Delfe, gdje mu proročište kaže, da će ubiti svoga otca i oženiti se svojom majkom. Da se to ne dogodi, on se ne vraća Polibu, nego skreće prema Tebi. Putem naiđe na svoga otca Laja, koga ne pozna, i u svađi ubije njega i svu pratnju do jednoga čovjeka. Iza toga dolazi u Tebu, gdje narod strada od sfinge (v.). On oslobodi narod od sfinge te dobije za nagradu kraljevstvo i kraljicu udovu, dakle svoju mater, za ženu. Doskora dođe sa svojom ženom na mjesto, gdje je ubio Laja, i pripovieda joj, kako se to dogodilo. Tako ona sazna, da je on ubojica njena muža, ali još ne zna, da joj je on sin. Uto dođe i onaj pastir, koji ga je kao diete odnio Polibu, i tako iziđe sva strahota na javu. Kraljica se objesi, a Edip se osliepi. Kasnije se ponovno oženi, i žena mu rodi četvero djece.

Tragičari su priču izmienili. Da stvar bude užasnija, E. rađa sa svojom materom sinove Eteokla i Polinika te kćeri Antigonu i Izmenu. Prema Sofoklovoj drami Edip na Kolonu E. polazi u pratnji Antigone u progonstvo na Kolon u Atici, gdje se smiri i umre.Z. D.