EDINBURGH (»Edvinov grad«, jer ga je navodno osnovao Edvin, kralj Sjeverne Humbrije), glavni grad Škotske i grofovije Midlothian.
Položaj i razvoj. Jezgra grada nastala je oko vulkanskog brežuljka Castl Rock (134 m), gotovo na rubu Pentland bregova. Sjevernije od grada do obale zaljeva Firth of Forth plodna je ravnica Lothian. Okružen močvarama brežuljak je bio veoma pogodan za smještaj dobre tvrđave, koja je E-u osigurala dalji razvoj i političko značenje. Na briegu je sagrađen kraljevski dvorac, danas vojarna i zatvor, dok se prema I do opatije Holyrood na malom i obzidanom (g. 1450) prostoru smjestio stari grad s uzkim ulicama »wynd« i visokim kućama (10—12 katova). Današnji izgled dobio je stari grad poslije požara u 16. st. Sredinom 18. st. porušene su zidine, te se počeo slobodno i po osnovi razvijati novi E. G. 1818 konačno je zasuta i izsušena velika močvara »Nor’ Loch«, a na njezinu mjestu uređene su tri liepe ulice: Prince’s Street, George Street i Queen Street. Glavni dio prijašnje močvare uređen je kao perivoj, komu je u središtu podignut 60 m visoki spomenik Walteru Scottu; okolo su izgrađene najljepše edinburžke palače: muzeji, galerije, Kraljevska škotska akademija, dva glavna kolodvora, velike banke, suvremena svratišta, družtvene zgrade i sl. U trećem desetljeću 19. st. počinje uređenjem pristaništa (Granton 1838) i željezničkih veza (s Glasgowom 1842) najnovije doba u razvoju E-a. Grad se naglo razvija: na S preko ravnice prema moru nastaje poslovna četvrt prostranih i pravilnih ulica, a u j brežuljkastom zemljištu stanbeni dio dopirući do Blackford Hilla (192 m), na kome je velika državna zvjezdarnica. Brieg Arthur’s Seat (350 m) na i rubu uređen je u prostrani perivoj Kings Park. Grad je gotovo srastao s okolnim mjestima, pa se 1920 pokazala potreba, da se u E. uključe pristaništa Granton, Newhaven, Leith, Portobello i Cramond te mjesta na j strani: Corstorphine, Colinton, Liberton i Gilmerton. Tim je gradsko područje poraslo na 130 km2 sa 438.998 stan. (1931).
Značenje grada. U E-u su se odigrali najveći događaji, i danas se tu čuvaju najvažniji spomenici škotske prošlosti. Škotska marljivost, opreznost, ljubav prema zemlji i narodu te velika težnja za napredkom ogledaju se na svakom koraku. U velikim bankama i brojnim gospodarskim središnjicama okupljeno je veliko narodno bogatstvo; umjetničke zbirke, poznate po cielom svietu, mnogobrojne prosvjetne ustanove (Kraljevska škotska akademija, književno družtvo, sveučilište, osnovano već 1582, Visoka tehnička škola, Visoka škola za medicinu, osnovana 1505, umjetnička akademija, kazališta i dr.) uživaju najveći ugled i učinile su E. jednim od najpoznatijih svjetskih duhovnih i školskih središta. Grad se odlikuje velikim brojem primjerno vođenih ustanova za družtvovnu skrb (Heriotovo sirotište, velik broj bolnica i sl.). Oslanjajući se na bogata nalazišta ugljena i bituminoznog škriljavca u okolini razvio se u E-u velik i raznovrstan veleobrt, koji prerađuje željezo, gumu, kožu i dr. te proizvodi pivo, rakiju, papir, tjestenine, različitu kemijsku robu i sl. U vezi s visokim kulturnim potrebama i prisutstvom vješte radne snage razvila su se nadaleko poznata tiskarska (čuvene zemljovidne karte) i izdavalačka poduzeća. Dobre pomorske (osobito preko luke Leith) i kopnene veze pogoduju napredku veleobrta, koji nije uspio umanjiti poviestnu, političku i duhovnu važnost grada; u tom je velika razlika između E-a i Glasgowa, glavnih škotskih gradova.
Spomenici. Današnji dvorac skup je građevina različite umjetničke vriednosti i starosti; najstariji dielovi potječu iz 14. st., a najnoviji su dovršeni g. 1927. Gotska katedrala sv. Julija sagrađena je u 14. i 15. st., obnavljana 1829—33 i dograđivana 1911. U liepoj palači škotskog parlamenta danas je vrhovno sudište. Najstariji dielovi prvobitne opatije, danas kraljevskog dvorca, Holyrood, potječu iz 12. st., dok je glavna palača sagrađena u 16. i 17. st. Osim stare burze, brojnih crkava, nove palače sveučilišta i drugih javnih zgrada iztiče se velik broj liepo građenih i visokih posebničkih zgrada u starom gradu, a osim bogatih muzeja i umjetničkih galerija, u kojima se čuvaju spomenici svjetske važnosti i djela najčuvenijih majstora, treba iztaći bogatu škotsku narodnu knjižnicu (sa 700.000 svezaka, među kojima su mnogi vriedni rukopisi). Ovo umjetničko bogatstvo i veliko kulturno značenje pribaviše E-u opravdan naziv »sjeverna Atena«. Vanredno liep i zdrav položaj, graditeljski spomenici i mnogostruka važnost učinili su E. pravim središtem i ponosom Škotske te jednim od najljepših gradova Evrope.
Poviest. Vjerojatno je na mjestu dvorca već u rimsko doba postojala utvrda. Današnjem gradu udario je navodno temelje kralj Edvin (616—33), i to g. 617 ili 629. Prva kraljevska palača sagrađena je sigurno u 11. st., a u 12. st. prva crkva sv. Julija i opatija Holyrood. U 15. st. učinili su Stuarti E. svojim stalnim sjedištem i obdarili ga mnogim povlasticama. Grad je izdržao nekoliko englezkih napada, koji su ga unatoč jakim utvrdama nekoliko puta osvojili (1544, 1639, 1650, 1745). Dolazkom Stuarta na englezki priesto 1603 i poslije ujedinjenja s Englezkom 1707 počeo je E. opadati i bio je postao pozornicom čestih nemira. Zahvaljujući ugledu umnih škotskih sinova (Rollert, Burns, Walter Scott, Thomas Carlyle) počeo se grad od kraja 18. st. postepeno pridizati i dobivati današnje značenje.J. R-ć.