A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Edesa
Svezak: 5
Stranica: 549
Vidi na enciklopedija.hr:
Edesa

EDESA (Ἔδεσσα, jamačno od tračkoga βέδν »voda«, dakle »bogata vodom«), grčki gradovi.

1. U Makedoniji (→ Ege 4, Vodena).

2. U sz Mezopotamiji (sirski Urhai, grč. Orrhoe, arapski ar-Ruha, danas Urfa), na rieci Daisana. E-om su je nazvali makedonski osvajači zbog sličnog položaja s njihovim glavnim gradom. U 2. st. pr. Kr. proširi je i ukrasi Seleukid Antioh IV., po kome se privremeno prozvala i Antiohijom. U doba prevlasti Parta navodni Orhai-bar-Hevja osnuje u E-i samostalnu arapsku dinastiju, koja je njome vladala 137 pr. Kr.—216 pos. Kr. Vladari su imali ponajviše ime Abgar, a država se nazivala Osroene. G. 70 pr. Kr. prizna ona vlast Rima, ali se pobuni, kada Trajan 116 pr. Kr. svlada Parte, i zbog toga bude djelomično razorena. G. 216 pr. Kr. Osroene je pretvorena u rimsku provinciju, a E. postane kolonija i metropola. Kao staro kulturno središte E. je od 3. st., kad je Abgar IX. oko g. 200 prešao na kršćanstvo, postala s vremenom glavnim žarištem sirsko-nestorijanske učenosti, a njezin jezik književnim jezikom Siraca. Uništenu od poplave 525 obnovi je car Justinian. Bizant je E-u zadržao, s kratkotrajnim prekidom perzijske vlasti, do 639, kad su je osvojili Arapi. Tek 1031 Bizant opet zavlada njome, a za 1. križarske vojne, kada je njome vladao neki armenski kršćanski knez, Balduin flandrijski učini je 1098 kao grofoviju E-u formalno dielom Jeruzalemskoga kraljevstva. Već 1144 zauzme je mosulski sultan Imadeddin Zenki, čime dade poticaj za 2. križ. vojnu. Odtad je E. izmienila više gospodara, odreda muslimanskih, a 1637 pripala napokon Osmanskom carstvu.

LIT.: R. Duval, Histoire politique, religieuse et littéraire d’Edesse jusqu’ à la première croisade, Journal asiatique 1891 i 1892; PWR, s. v. Edessa 2.