EDEN, Robert Anthony, * Windlestone (Durham) 12. VI. 1897, britanski državnik. Drugi sin Williama E-a, posjednika iz Yorkshira, odgojen u Etonu i Christ Churchu u Oxfordu. U rujnu god. 1915 pođe na francuzku frontu kao podporučnik; sudjelovao je u borbama do kraja rata, dobio vojnički križ i sa 20 godina postao kapetan pridieljen glavnom stožeru g. 1923. Oženio se kćerkom bankara Becketta, vlastnika lista The Yorkshire Posta, koji je kasnije smatran kao Edenovo glasilo. G. 1923 izabran je u Donju Kuću kao član konzervativne stranke, koje je mjesto zadržao sve do danas. Svoju je pažnju zarana posvetio vanjskoj politici; g. 1928—29 je privatni parlamentarni tajnik ministra vanjskih poslova A. Chamberlaina, a 1931—34 za lorda Readinga i Johna Simona podtajnik za vanjske poslove na priedlog predsjednika stranke Baldwina, koji je već prije napisao predgovor njegovoj knjizi Places in the Sun (1926). U tom je svojstvu vršio dosta samostalnu ulogu kao delegat na zasjedanjima Lige naroda.

G. 1934 postane ministar, lord čuvar pečata. U ožujku 1935 pratio je Simona u Berlin na sastanak s Hitlerom, a nakon toga je sam posjetio Moskvu, Varšavu i Prag. U Baldwinovoj vladi 7. VI. 1935, u kojoj je Hoare dobio vanjske poslove, E. je postao ministar za poslove Lige naroda te je igrao iztaknutu ulogu u razpravi povodom talijanskog rata u Abesiniji zalažući se za politiku sankcija, koje Ligin pakt predviđa protiv napadača (→ Abesinija), zbog čega je došao u sukob s Hoareom, koji se, zajedno s Lavalom, zalagao za kompromisno rješenje. Nakon odstupa Hoarea, 18. XII. 1935, nasliedi ga kao ministar vanjskih poslova. Unatoč sve većim potežkoćama u pitanju sankcija zadržava tu listnicu u vladi N. Cham- berlaina (u svibnju 1937), ali obći razvoj u Evropi ne ide u prilog njegovim nazorima o kolektivnoj sigurnosti, dovodi ga u protivštinu sa Chamberlainom i do odstupa, 20. II. 1938. Neposredni povod bila je Chamberlainova odluka za pregovore s Italijom, koji su doista doveli do sporazuma Ciano-Perth (16. IV. 1938) i do rezolucije vieća Lige naroda o ukidanju zabrane priznanja Talijanskog carstva (12. V. 1938). E. je zajedno s Churchillom, Archibaldom Sinclairom i Duff Cooperom oštro pobijao Chamberlain-Halifaxovu politiku prema Njemačkoj, osobito povodom Münchenskog sporazuma (30. IX. 1938).

Nakon početka rata između Englezke i Njemačke 3. IX. 1939 stupio je u Chamberlainov ratni kabinet kao ministar dominiona. Kada je 11. V. 1940 Winston Churchill obrazovao svoj kabinet, E. postade ministrom rata, a kada je 23. XII. 1940 ministar vanjskih poslova lord Halifax bio imenovan poslanikom u Washingtonu, E. postade ministrom vanjskih poslova.J. N.