EDEN (hebr. »užitak, naslada«), kraj, u kojem je Bog prema podatcima Biblije zasadio vrt poznat pod imenom »zemaljski raj«. Iz Sv. Pisma možemo o Edenu zaključiti ovo: Nalazio se iztočno od mjesta, gdje je živio pisac Geneze, kraj je bio plodan, i kroza nj su prolazile četiri rieke: Tigris, Eufrat, Fison i Gihon. Nekoć je većina tumača Sv. Pisma držala, a i danas još neki drže, da je E. bio u Armeniji, blizu Crnoga mora. Ovu su predpostavku temeljili na činjenici, što se izvori Tigrisa i Eufrata te još dviju drugih rieka, koje uzimaju za Fison i Gihon, nalaze u tom kraju, i to dosta blizu. No Biblija ne veli, da su te četiri rieke imale blizu svoje izvore, nego da sve četiri proizlaze iz jedne velike »vode«, koja je natapala E. Vjerojatnija je predpostavka, da se E. nalazio blizu Perzijskoga zaljeva, koji je nekoć dublje zalazio u kopno nego sada. Tu je predpostavku iznio njemački biblicist F. Delitzsch, a kasnije u drugom obliku Englez Sayce. Ovaj je kao »vodu« Edena uzimao sam Perzijski zaljev, za koji se u doba plime čini, kao da daje vodu riekama, koje zapravo u nj utječu. I Lagrange drži, da se E. nalazio u južnoj Babiloniji.R. S.