EDEM (lat. oedema, od grč. οἰδάω »otječem«) posljedica je nejednake razpodjele tekućine u tielu, a izražava se u nakupljanju tekućine u jačoj ili slabijoj mjeri u tkivima. U isto vrieme se obično nagomilava tekućina i u tjelesnim šupljinama, na pr. u prsištu, osrčju, trbuhu (hydrothorax, hydropericardium, ascites). Zbog nakupljanja tekućine tkiva nabreknu, izgube elasticitet pa postanu gnjecava i jako su vlažna. E. se najprije opazi na površnim dielovima tiela, jer se tekućina nakuplja u podkožnom rahlom vezivu, osobito tamo, gdje je koža nježna, kao na licu i očnim kapcima. Ako je e. izražen na udovima, oni znatno oteknu i postanu težki. Pritisak prstom na kožu edematoznog diela tiela ostavlja duboko udubljenje za sobom.

Uzroci e-a su mnogobrojni. Stvaranje e-a vidimo na pr. kod poremetnje u krvotoku, kad dođe do usporenja krvne struje iz kojeg bilo razloga. Kod toga se povisi krvni tlak u venama i kapilarama, te tekućina iz krvne plazme prolazi stienku krvnih žila i nakuplja se u okolnom tkivu. Takav e. vidimo kod srdčanih bolestnika (srdčani e.), a javlja se najprije na nogama. Daljnji česti razlog edema su bubrežne bolesti (bubrežni e.). Postoje različita mišljenja o razlogu njihova postanka. Jedni misle, da radi bolesti propadne specifični aparat za lučenje tekućine kroz bubrege (glomeruli), te se ona nakuplja u tkivima. Drugi misle, da radi bolesti bubrega postoji nemogućnost lučenja soli, koje su sadržane u tkivima, povećavaju njihov ozmotski tlak i privlače u tkiva vodu. Osim ova dva faktora od ne manje važnosti je treći faktor: promjene radi bolesti u svojstvima tkiva, koje prouzrokuju zadržavanje tekućine. Ovu vrstu e-a, kod kojeg su promjene prvotne u tkivu, nalazimo kod različnih bolesti, osobito kod poremetnje u izmjeni tvari, tako kod pogrješne prehrane dojenčadi brašnom, kod kroničnog gladovanja (takvi e-i su vrlo često viđeni u svjetskom ratu 1914—18), kod šećerne bolesti, obće kaheksije, kod nekih avitaminoza (beri-beri bolest) i t. d.

Vrlo su zanimljivi t. zv. živčani e-i (oedema angioneuroticum, Quincke). Kod tog se e-a bez nekog poznatog vanjskog uzroka (kadkad živčana uzbuđenja) pojave iznenada otoci na pojedinim mjestima kože, sluznice i na dielovima tiela. Obično brzo prođu i ne izazivaju težih smetnja, ali ako se pojave na sluznici grkljana, mogu izazvati i ugušenje, ako se hitno kiruržki ne pomogne (traheotomija).

E. nastaje i kao posljedica upale, kod koje je jako izražena eksudativna komponenta, na pr. erizipel (vrbanac), oedema malignum i t. d.Z. K.

Edem kod domaćih životinja. Isto tako kao kod čovjeka javlja se e. i kod životinja, i to kao posljedica istih poremećenja kao i kod čovjeka.

Posebno se iztiče kod životinja upalni e., oteklina podkožja nekih područja tiela i dielova unutrašnjosti (hladetinaste otekline) kao popratna pojava drugih promjena kod mnogih akutnih zaraznih bolesti, osobito kod bedrenice konja, goveda i svinja t. zv. petehialne groznice konja, hemoragične septikemije goveda, ovaca, svinja. Malignim e-om naziva se posebna bolest konja, goveda, ovaca (bradsot), svinja prouzročena zarazom s anaerobnim bacilima (bac. oedematis maligni Koch, Novy i t. d.). Postoji li e. dugo vremena (kronični e.), tada prouzroči odebljanje i otvrdnuće odnosnog diela tiela, na pr. okrajnine (elephantiasis). Kod konja na pr. to biva zbog kronične sakagije noge. Osebujna sluzavo vodena difuzna oteklina podkožja cielog tiela s izobličenjem nalazi se pod nazivom miksedem (myxoedema) kao posljedica nedostatka hormona štitne žliezde (athyreosis) i kod dom. životinja.Lj. J.