ECK, Johann, * Egg a. d. Günz 1486, † Ingolstadt 1543, humanistički pisac, polemičar protiv Luthera. Škole je polazio u Heidelbergu, Tübingenu i Freiburgu. U 15. godini postaje magister, 1508 svećenik, 1510 profesor na sveučilištu u Ingolstadtu i kanonik u Eichstättu. Bio je pristaša duhovne obnove u Crkvi, ali protivnik novotarija. Na nagovor svoga biskupa napisao je 1518 protiv 95 Lutherovih teza spis Adnotationes. Taj je spis Luther prozvao Obelisci i na njega odgovorio spisom Asterisci. Iste je godine prigodom zasjedanja državnoga sabora u Regensburgu imao Eck javnu bogoslovsku razpravu s Lutherovim pristašom Karlstadtom. Sliedeće godine, 1519, u lipnju i srpnju razpravljao je javno u dvorcu saskoga kneza Jurja Pleissenburgu kod Leipziga, i to najprije s Karlstadtom o slobodnoj volji, zatim s Lutherom o prvenstvu rimskoga biskupa, te ih sjajno pobiedio. Na početku 1520 pozvao je Leo X. E-a u Rim u stvari Lutherove nauke, a zatim je izdao protiv nje bulu Exsurge Domine, koju je Eck imao razglasiti, pa ju je zato Luther smatrao njegovim sastavkom. Kad su 1530 Lutherovi pristaše objavili u Augsburgu spis Confessio Augustana, sudjelovao je E. kod izradbe protuspisa Confutatio Augustana. E. je imao svestranu, humanističku naobrazbu. Od 1530 do 1535 tiskao je dio svojih Opera contra Ludderum, dok su mu neka filozofska i zemljopisna djela sačuvana u rukopisu.

LIT.: Th. Widermann, Dr. J. E., 1865; J. Greving, J. E. als junger Gelehrter, 1906; Bihlmeyer, Kirchengeschichte, Paderborn 1934.J. B-c.