ECCE HOMO (lat. »evo čovjeka«), rekao je Pilat Židovima, kad je Isusa, u nastojanju, da ga izbavi, predveo pred Židove, pošto ga je dao bičevati. Isus je bio odjeven u grimiznu haljinu, u koju ga, da mu se narugaju, obukoše Pilatovi vojnici. Na glavu su mu metnuli vienac od trnja. Pilat je ovako poniženog i izbijenog Isusa izveo pred Židove naglasujući, da na njemu ne nalazi nikakve krivice. Kad se Isus na Pilatovu zapovied pojavio pred množtvom, reče Pilat množtvu, hoteći pobuditi kod njih samilost: Evo čovjeka. Ali to mu nije pošlo za rukom, jer veliki svećenici i njihovi sluge još više razpališe množtvo vičući: Razpni ga, razpni ga! Taj prizor iz Muke Isusove, kako ga pripovieda sv. Ivan (19, 1 — 7), počeo se umjetnički prikazivati tek krajem srednjega vieka.. Zapravo je tek Rogier van der Weyden († 1464) od ovog motiva stvorio tip Ecco-homo-slikâ, kako ih danas poznamo. U 15. st. vrlo su se razširili drvorezi s poviestnom slikom Ecce homo. Isus i Pilat stoje obično na jednoj terasi ili balkonu ili u sobi, tako da množtvo, koje vani stoji i buči, vidi Isusa. Slično prikazuje taj prizor Hugo Goltzius 1597 i Rembrandt. Kasnije se Ecce-homo-motiv slika i kao izrez iz ovog prizora: Isus u grimiznoj odjeći i s trnovom krunom na glavi, u ruci držeći trsku, kojom su ga udarali, svladan bolju, ali bez gore navedene okoline, posve sam. Pod utjecajem pasionskih igara i možda vizija sv. Brigite prikazuju umjetnici Isusa i s probodenim rukama, nogama i srdcem, ali živoga. Često je bol i odviše svladala Isusa, kao na pr. na naslovnoj slici Dürerove velike Muke. Ovakove slike, kao i uobće Ecce-homo-slike sa samim Isusom, prelaze iz poviestnog područja u lirsko i žele kod gledalaca pobuditi samilost prema Isusu.

LIT.: K. Künstle, Ikonographie der christlichen Kunst I, Freiburg i. B. 1928.D. K-d.