ALLATURA (od lat. afferre »donijeti«) označuje u starom našem pravu svu onu imovinu, koju je žena donijela u brak; mi bismo rekli: prćija. U užem su se smislu pod njom razumijevale samo pokretne stvari, dok nepokretna imovina dolazi pod imenom ženinih dobara (bona uxorea), koja se s obzirom na njezine potomke zovu njihovim materinstvom (bona materna). Pa i od pokretne su se prćije one stvari, koje je žena dobila na dar u povodu zaruka ili vjenčanja, zvale naročitim imenom »paraphernum« (od grčke riječi paraphero, kojom se u staroj Heladi označivalo nošenje nečega uz nevjestu, kad su je vodili u dom mladoženjin).