EBERT, Friedrich, * Heidelberg 4. II. 1871, † Berlin 28. II. 1925, po struci sedlar; zarano prilazi social-demokratskoj stranci, u kojoj vrši različne činovničke i uredničke poslove. Savjestan, izpravan i sposoban, ali bez velike samostalne političke nadarenosti, postao je već 1905 član vodstva stranke; 1912 izabran je u Reichstag; od 1917 je drugi, a od 1918 prvi predsjednik stranke. Nakon sloma Njemačke postaje 9. XI. 1918 državni kancelar, a nešto kasnije, s predstavnikom nezavisne social - demokratske stranke Njemačke Haaseom, sastavlja vladu narodnih opunomoćenika. Ulazi u t. zv. weimarsku narodnu skupštinu, koja ga 11. II. 1919 bira privremenim državnim predsjednikom. G. 1922 izabran je za prvog ustavnog predsjednika. Ebert nije bio nikakva značajna politička ličnost, ali je bio čovjek ozbiljan, faktičan i kompromisan, što je bilo važno u prvo vrieme stvaranja i oblikovanja Njemačke republike.

LIT.: F. Ebert, Gesammelte Schriften und Reden, 1925; P. Kampffmeyer, F. E., Ein Gedenkblatt, 1925; M. Kus Nikolajev, F. E., Jugoslav. Njiva, Zagreb 1925.M. K. N.