EBERLEIN, 1. Georg, * Linden 13. IV. 1819, † Nürnberg 3. VII. 1884, graditelj i slikar. Bio je učitelj na školi za umjetni obrt u Nürnbergu, restaurirao zamak Hohenzollern, stolnu crkvu u Ehrfurtu i zakladnu crkvu u Aschaffenburgu. U zajednici sa svojim učiteljem Heideloffom ukrasio je dvorce Lichtenstein, Coburg i Landsberg.Đ. S.

2. Gustav, * Spiekershausen kod Mündena 11. VII. 1847, † Berlin 5. II. 1926, njemački plastičar. Započevši kao zlatar dade se pod vodstvom klasicista Bläsera na kiparstvo; radio je s uspjehom izprva u duhu svog učitelja i sav se predao praksitelskoj ljubkosti izražaja (Djevojka žrtvuje golubove, 1883, Psiha, 1884, Mladić izvlači trn iz noge, 1886). Stvarajući 1888 kip Amor napinje luk E. se poveo za Begasom i zatim sve odlučnije krenuo pravcem robustne patetike. G. 1887 postade član berlinske umjetničke akademije, a 1893 profesor. Od njegovih brojnih javnih spomenika, koje obilježava gomilanje živo uzbibanih likova na podnožju, iztiču se spomenici cara Vilima I. (Elberfeld, 1893; Mannheim, 1894—96; Ruhrort, 1896; München-Gladbach, 1897; Altona, 1898), R. Wagnera (Berlin, 1901), Goethea (koji je Vilim II. poklonio gradu Rimu 1892), Bismarcka (Krefeld, 1895) i kraljice Lujze (Tilsit, 1900). Izradio je i 45 m dugački zabatni ukras na zgradi ministarstva za bogoštovlje u Berlinu i spomenik nezavisnosti u Buenos Airesu (1910). Napisao je i knjigu Aus eines Bildners Seelenleben. Plastik, Malerei und Poesie (1892).

LIT.: A. Rosenberg, E., Bielefeld 1903.F. C.