EBERHARD, Joh. August, * Halberstadt 1739, † Halle 1809, njemački filozof. Učio je teologiju i bio najprije propovjednik u rodnom gradu, zatim je neko vrieme boravio u Berlinu u krugu M. Mendelssohna i Ch. F. Nicolaia baveći se filozofijom, a 1788 postao je profesorom u Halleu. Poznat je kao nastavljač Leibniz-Wolffove nauke u duhu prosvjetiteljske filozofije njemačke (u 2. pol. 18. st.), koja je, umjeravajući oštrine oprečnih struja (→ eklekticizam) na lako razumljiv, širem krugu pristupan način, razpravljala pitanja spoznaje, morala, filozofije religije i umjetnosti. Kao psihologa svrstava ga M. Dessoir (u djelu Gesch. d. neueren dtsch. Psychologie) među predstavnike »školske psihologije«. Bio je protivnik Kantove nauke te je za pobijanje njezino osnovao časopis Das philos. Magazin (1789—92) nastavljen kao Philos. Archiv (1792—95). Njegove prigovore odbio je Kant u djelu Über eine Entdeckung, nach der alle Kritik der Vernunft entbehrlich gemacht werden soll (Königsberg 1790).

BIBL.: Glavno mu je djelo Allgemeine Theorie d. Denkens und Empfindens, 1786², a od ostalih vriedi spomenuti: Sittenlehre d. Vernunft, Berlin 1786², Theorie d. schönen Künste und Wissenschaften, Berlin 1790³, Handbuch d. Aesthetik, Halle 1863—1865 u 4 sv., Geist des Christentums, Halle 1807—08 u 3 sv., Versuch einer allg. deutschen Synonymik (Halle 1795—1802 u 6 sv.) nastavljeno od Maassa (1818—21) i Grubera (1826—30).A. B-a.