ĐURIĆ, 1. Dimitrije, * Beograd 29. IX. 1838, † Beograd 19. X. 1891, srbski vojni pisac i general. Svršio gimnaziju i topničku školu, zatim je radio u topografskom odjelu pruskoga glavnog stožera, a na kraju je završio Nikolajevsku stožersku akademiju u Rusiji. Vrativši se u Srbiju vršio je različite vojničke dužnosti. G. 1893 postade general, a bio je u dva navrata ministar vojni. Kao ministar vojni 1899 poduzeo je utvrđivanje granice prema Bugarskoj. Smatrao se dobrim vojnim pedagogom i filozofom. Sudjelovao je u ratu protiv Turske 1866 i 1877—78 te 1885 u ratu protiv Bugarske. Pisao je mnogobrojne stručne članke u Vojinu, Ratniku, Glasniku Srpskog učenog društva i u Glasu Akademije nauka.

BIBL.: Tiskao je Osnovi taktike tri roda vojske, elementarni dio, Osnovi taktike tri roda vojske, primenjeni dio, Taktika velikih taktičkih tela. Poslije njegove smrti izdana je njegova Strategija, po predavanjima kralju Aleksandru Obrenoviću, a u Ratniku 1894 Građa za istoriju srpsko-turskog rata 1877—1878, koju je bio izradio po nalogu srbske vlade za ruski glavni stožer. Preveo je i objavio: Ratna načela Napoleona, sa francuzkog, i Taktika, s njemačkog jezika.Sl. P-ć.

2. Dragiša, * 1871, profesor filozofije na sveučilištu u Beogradu, jedan od prvaka socialističkog pokreta. Pod utjecajem je Laasa i Avenariusa i zastupnik filozofijskog pozitivizma — korelativističkog pozitivizma i genetičkog materializma. U svom radu Die Erkenntnistheorie des Ernst Laas — Eine Darstellung des Correlativismus (Leipzig 1902), posvećenom Laasu, pokušava osvietliti sve prirodne pojave (uključivši ovamo kako družtvo, tako i duševni život) na temelju kauzalnog genetizma. Istom metodom nastoji povezati historijski materializam sa »znanstvenim materializmom«. Razmatra nadalje pitanja ekonomije i sociologije u duhu marksizma. Najznatniji filozofijski rad mu je Problem subjekta i objekta (Beograd 1919). U njemu tumači prirodne zakone, na kojima se zasnivaju subjekt i objekt ljudskog spoznavanja. U istom duhu traži socialnu i spoznajnoteoretsku genezu filozofije u djelu Praizvor filosofije meren gnoseološkim subjektom i gnoseološkim objektom (Beograd 1928).

BIBL.: Ostala važnija djela: Filosofija fenomena sad merena gnoseološkim subjektom i gnoseološkim objektom (Beograd 1925); Filosofija istorije filosofije merena gnoseološkim subjektom i gnoseološkim objektom (Beograd 1925); Opšta etika (Beograd 1937, litografirano).S. P-i.

3. Miloš, * Benkovac (Dalmacija) 1. I. 1892, filozofijski pisac i književnik. Pučku i srednju školu polazi u Slav. Brodu, Požegi i Zagrebu, sveučilište u Zagrebu i Beogradu. Srednjoškolski nastavnik u Mitrovici, Zemunu i Beogradu, gdje postaje docent i profesor filozofije. Disertacijom Problemi filozofije kulture (1929) polučuje doktorat na zagrebačkom sveučilištu. Filozofiju tumači kao središnji izraz živoga kulturnoga razvitka sa zadaćom, da u životnoj dinamici neprestano osvjetljuje smisao kulturnoga života. U vezi s time u svojim razpravama pretežito kulturno-filozofskog značaja Đ. upozorava, među ostalim, na potrebu produbljivanja načina filozofiranja i proširivanja filozofijskih vidika u smislu prevladavanja uzkog intelektualizma i racionalizma uvažujući pri tome ulogu »metalogičkih« utjecaja u filozofijskoj funkciji. Povezujući često u svom radu filozofiju sa staroklasičnim jezikoslovljem napose obrađuje filozofijske zadatke u vezi s odabranim pojavama antikne grčke kulture. Osim toga prevodio je pojedina djela iz antikne i novije književnosti (Eshil, Sofoklo, Platon, Aristotel, R. Tagore, W. Durant, F. W. Freytag, A. Adler).

BIBL.: Vidovdanska etika, Zagreb 1914; Smrt majke Jugovića, knjiž.-filoz. studija, Zagreb 1918; Filosofija panhumanizma, Beograd 1922; Mit o sunčevoj sestri ili Poznato i nepoznato u mitskoj filosofiji, Beograd 1925; Kroz modernu historiosofiju, Beograd 1927; Racionalizam u suvremenoj njemačkoj filosofiji, Izlaganje i kritika, Beograd 1928; Pred slavenskim vidicima, Beograd 1928; Problemi filosofije kulture, Beograd 1929; Jedan nov pokušaj objašnjenja Aristotelova shvatanja katarze, Beograd 1933; Sapfa i etika njene partenofilije, Beograd 1934; Hesiod i grčka filosofija, Beograd 1935; Etika u Sofoklovu Ajantu, Beograd 1935; Artemisija, kraljica-amazonka, Beograd 1935; Aristotel o pjesničkoj umjetnosti, Beograd 1935; Ogledi iz grčke filosofije i umjetnosti, Beograd 1936; Etika i razvitak ličnosti u grč. klasičnoj lirici, Beograd 1936: Sokrat i njegovo učenje, Beograd 1938.M. P-s.

4. Milenko, * Zemun 26. VII. 1894, † Zagreb 21. I. 1945, slikar i grafičar. Nižu je gimnaziju polazio u Karlovcima; zatim je učio u zagrebačkoj obrtnoj školi i akademiji likovnih umjetnosti, a neko je vrieme učio u Pragu u školi prof. Švabinskoga. Putovao je po Njemačkoj i Italiji. Profesor na obrtnoj školi u Zagrebu od 1918. Izlagao je u Zagrebu, Firenci, Rimu, Madridu, Bruxellesu i t. d. Stvarao je u ulju, akvarelu, temperi i freski. Neki su njegovi radovi odkupljeni za grafičke zbirke u Zagrebu, Rimu, Londonu, Beču, Pragu i Budimpešti. Napisao je nekoliko razprava iz područja umjetnosti i kulturne poviesti. Izdavao je u Zagrebu od 1912—22 reviju Grafička umjetnost. Od njegovih grafičkih radova poznati su drvorezi Prva zagrebačka tiskara i Zagrebačka ljevaonica zvona, ciklus Rad i ciklus iz Sv. Pisma, zatim bakropisna mapa Stari Karlovac, litografski prikaz Staro Sarajevo i najnovija bakropisna mapa Stari Zagreb. Zanimljivi su njegovi nacrti Ex libris.A. J-k.

5. Petar, * Krnjak 13. V. 1887, profesor veterinarske medicine. Gimnaziju je polazio u Karlovcu, a Visoku veterinarsku školu u Beču, gdje je 1914 položio doktorat. G. 1920—21 radio je u Fizioložkom zavodu Medicinskog fakulteta njemačkog sveučilišta u Pragu. Odmah po osnutku Visoke veterinarske škole u Zagrebu (1919) bio je imenovan suplentom, a 1921 red. profesorom fiziologije. G. 1922—23 bio je rektor Visoke veterinarske škole. Svoj je Zavod za fiziologiju uredio moderno te ga vodio s velikim znanjem i izkustvom sve do svog odlazka u Beograd 1941. Iz toga je zavoda izašao niz dobrih znanstvenih radnja. Đ. je surađivao u domaćim i stranim časopisima naročito iz područja fiziologije srdca i fotobiologije.L. B-ć.