ĐERDAP (tur. »željezna vrata«) zovu se brzice i grebeni u dunavskom koritu, nizvodno od Turna Severina. To je posljednji prag, preko koga se Dunav prelieva u Pontsku nizinu. Ime je preneseno na cielu sutjesku, kroz koju se Dunav probija između Panonske i Pontske nizine: u ovom širem značenju je Đ. najviše poznat. Od Bazjaša do Kladova duga je Đerdapska sutjeska 130 km. Na tom razmaku mienja dunavska dolina više puta izgled, sa širokim zavalama izmjenjuju se uzani usjeci, kojih se strane gotovo okomito uzdižu za 500 m, širina korita koleba između 150 m i 2 km, a znatne su promjene i u dubini. Đ. se sastoji iz četiri sutjeske i tri zavale. U sutjeskama je korito dublje i pad veći, dok u proširenjima rieka sporo teče. Vožnja kroz Đ. je puna uzbuđenja i najdubljih utisaka, koji ostaju u trajnoj uspomeni. Najlakše je upoznati Đ. jednom nizvodnom vožnjom. Đ. je najljepša evropska sutjeska i jedna od najvelebnijih na svietu uobće.

Kod rumunjskog sela Coroninija strši nasred dunavskog korita vapnenačka hridina Babakaj, kao upozorenje, da je pred nama neobično liep i opasan dio toka. Tu je korito široko do 2 km, ali se naglo suzuje (do 400 m) u Golubičku ili Gornju sutjesku. Uzana dolina je usječena u granitima, škriljavcima i mezozojskim vapnencima. S obje strane ulaza u sutjesku ruševine su utvrda: Golubca na srbskoj i Laslovara na rumunjskoj strani. Kod glavice Stenke na donjem kraju sutjeske brzice su preko predvodnih granitnih i škriljavastih grebena, među kojima se voda okreće u jakim virovima. Preko ove zapreke plove brodovi posebnom pažnjom i dobro označenim prolazom. Pred rumunjskim selom Ljubkovom korito postaje šire, dolinske strane blaže i vidik, osobito prema rumunjskoj strani, mnogo otvoreniji. Dunav je načinio zavalu u manje odpornim laporcima, pješčanicima i glinama terciarne starosti. Ubrzo se korito opet suzuje, i strane postaju strmije te pred rumunjskim selom Drenkovo ulazimo u Gospođin Vir, drugu đerdapsku sutjesku. Tok zakreće nadesno, prema JI, korito je uzano i strane vrlo strme. — Dunav je u karpatskim lancima usjekao do 600 m duboku dolinu. Prosječene su različite stiene (vapnenci, valutičnjaci i škriljavci) i jako poremećene naslage. Tok je brz, mjestimice ima izgled bujice, a iz vode strše brojni grebeni okupljeni u dvie grupe: u gornjoj su Kozla, Dojke i Bivoli, a u donjoj Izlaz, Tahtalija, Vran i dr. — Sastavljeni su iz vapnenca i eruptivnih stiena. Probijajući se između grebena voda pravi neobično jake i pjenušave vrtloge »čevrntije«, izpod kojih su izmjerene dubine od 30 m. Brza voda kovitla piesak i šljunak po dnu i po stranama dubokih podvodnih lonaca i tako ih dalje udubljuje i širi. Tu je dakle i danas živo usiecanje dunavskog korita. Za mirnih noći dobro se čuje šum pokretanog pieska, odtuda i naziv čevrntije. Gospođin Vir je za plovitbu vrlo opasan, te se tuda i danas poslije znatnih radova i postavljanja znakova plovi s velikom pažnjom i pod posebnim vodstvom.

Kod Grebena, na kraju Gospođina Vira, pad postaje veoma blag, i korito se naglo širi na 2 km. Ulazimo u donjomilanovačku zavalu, koja je proširena u manje odpornim terciarnim naslagama. U prostranom koritu su se obrazovali nanosni otoci, »ade«. Uskoro tok skreće prema I, a kod ušća Porečke rieke naglo prema SI. Na mjestu skretanja, pred ušćem Porečke, probija se Dunav kroz Jŭc, gust niz grebena od stiene gabra. Ti su grebeni prije reguliranja bili velika zapreka za plovitbu. Preko ovog praga tok se kreće sa 2 km/sek.

Od ušća Porečke do Rumunjskog sela Ogradine protječe Dunav kroz Kazan, duboku i pravolinijsku sutjesku i najljepši dio Đ-a. Gledan iz donjomilanovačke zavale izgleda Kazan kao nožem usječen u vapnencima Velikoga Štrbca (768 m). Od sela Golubinja korito se naglo sužava, i čini nam se, da kod rumunjskog sela Kazana dolina prestaje. Rumunjska strana je blaža i uzduž njene obale vodi dobra cesta, dok je srbska strana gotovo okomita i u njenim liticama su očuvani tragovi smjelo usječenog rimskog vojničkog puta. Tek kada stignemo neposredno pred Kazan, vidimo, da tok skreće neznatno nadesno. Ulazimo u Veliki Kazan, najuži i najsugestivniji dio Đ-a. Strane se gotovo okomito dižu za 500 m, dok se korito suzuje na samih 150 m. Tu su izmjerene dubine od 53 m ili 9 m izpod razine Crnog mora. Voda se kreće u brojnim virovima, koji su znatno slabiji od onih u Gospođinu Viru. Poslije toka od 3 km korito se kod rumunjskog sela Dubove naglo proširi, te se čini, da smo stigli u malo jezero. Uskoro se pred nama s desne strane otvori sutjeska Malog Kazana, koji je usječen u vapnencima M. Štrbca (623 m). I ova je sutjeska velebna kao V. Kazan, riečno korito se suzi na 180 m. Na kraju Maloga Kazana uklesana je u litici desne strane čuvena Trajanova ploča. Sada dolinske strane postaju blaže i vidik otvoreniji. Ulazimo u Oršavsku zavalu. U koritu širokom do 2 km obrazovao se naplavni otok Ogradina, a kod same Oršave čuveni Ada Kale (v.). Đerdapska sutjeska je zapravo završila, ali je pred nama za plovitbu osobito važna Prigrada ili Đ. u užem smislu. Prigrada je u stvari velik broj manjih i većih grebena, koji se sastoje iz vapnenca, škriljavaca, konglomerata i pješčanika. Tekući preko Prigrade pravi Dunav brzice. Za vrieme visokog stanja voda prekriva većinu grebena, koji pri nizkom stanju uglavnom strše nad vodom. Probijajući se između grebena voda pravi snažne vrtloge, u kojima su izmjerene dubine od 49 i 51 m, odnosno 14 i 16 m pod razinom mora. Prigrada je bila najveća zapreka plovitbi na Dunavu. Kroz nju su uzduž desne obale Rimljani prokopali kanal, a Trajan je na grebene oslonio svoj most. Prema utanačenjima Berlinskog kongresa prokopan je krajem prošlog stoljeća Sipski kanal, kroz koji voda teče tako brzo, da obalna željeznica mora pomoći uzvodnu vožnju i teglenje. Odklanjanjem ove velike zapreke postao je Dunav neprekinut važan vodeni put između industrijskih predjela srednje Evrope i agrarnih zemalja Pontske nizine.

Pitanjem postanka Đ-a posebno se bavio J. Cvijić. On misli, da je sutjesku usjeklo odtjecanje Panonskog mora, i to poslije pontijskog kata (donji pliocen). Kao dokaz navodi 8 riečnih terasa, od kojih bi se gornje mogle povezati s odgovarajućim abrazionim terasama Panonskog mora i jezera u pojedinim đerdapskim zavalama. Uz rad tekuće vode važnu su ulogu imala i radialna gibanja zemljišta. Već sam vijugavi tok đerdapske sutjeske upućuje, da je ona postala radom tekuće vode. Ali je težko razumjeti, da bi čiste morske odnosno jezerske vode mogle usjeci ovako duboku i dugu sutjesku, to više, što bi zbog vapnenačkog sastava moralo doći do podzemnog odtjecanja. Vidjeli smo, da Dunav i danas u đerdapskim brzicama živo usieca dolinu i taj rad vrši pomoću šljunka nanesena iz viših dielova. Lakše bi se dakle dao objasniti i razumjeti ovako veliki rad rieke, ako se predpostavi, da su današnje zavale bile izpunjene mekšim naslagama, te se Dunav usiecao u stienama različite odpornosti, udubljujući u odpornijim stienama sutjeske, proširujući u mekšima zavale.

Đ. mnogo utječe na odtjecanje dunavske vode. U proljeće, kada krenu sante sa srednjeg diela toka, često dolazi do njihova nagomilavanja pred Đ-om, što izaziva velike poplave u srednjem Podunavlju. Pri visokom vodostaju uobće, zbog težeg odtjecanja kroz uzke sutjeske, razlieva se Dunav pred Đ-om, a u njegovim zavalama nastaju prava jezera.

I poslije razbijanja podvodnih grebena i prokapanja Sipskog kanala ostao je Đ. za plovitbu najosjetljiviji dio Dunava. Uvedena je služba posebnih brodskih upravljača, postavljene su oznake, i vodi se naročita briga o njihovu održavanju i upodpunjavanju. Osiguranje plovitbe kroz opasne dielove Đ-a jest jedna od glavnih briga međunarodnog dunavskog povjerenstva. Đerdapski prolaz ima i znatan vojnički značaj, ostatci utvrda Laslovara i Golubca na gornjem i Ade Kale na donjem kraju vidljivo svjedoče, da je on i u prošlosti imao istu važnost. Uređenjem plovitbe povećan je i vojnički značaj Đ-a, jer je na tom dielu najlakše prekinuti važan dunavski put, i to je jedan razlog njegova međunarodnog značenja.

Prokopavanjem Sipskog kanala i uređenjem prolaza kroz brzice omogućena je plovitba većih brodova, a tim i udobno putovanje kroz Đ. Ljepota i upravo nevjerojatna raznolikost krajolika privlače velik broj posjetilaca, koji najradije izkorišćuju bržu nizvodnu vožnju. Sada je Đ. prvorazredna privlačiva točka za strance, a uređenjem suvremenih cestovnih i željezničkih veza s krajnjim pristaništima to će još više postati.

LIT.: J. Cvijić, Entwicklungsgeschichte des Eisernen Thores, Ergänzungsheft N. 160, Petterm. Mitteil, Gotha 1908; Isti, Đerdapske terase, Glas SKA CL, Beograd 1921; Isti, Geomorfologija, sv. II., Beograd 1926.J. R-ć.