ĐAKOVA BUNA protiv srbskoga kneza Miloša Obrenovića na početku 1825; predvodio ju je Miloje Popović, nazvan Đak, razpop i ugledni trgovac marvom.

Siloviti postupak nahijskoga kneza protiv Đaka uzbunio je narod u Kusadku (smederevska nahija) i doveo podkraj siečnja do bune, kojoj su se priključili i drugi krajevi pa i čete, koje je Miloš poslao, da umire narod. Narod se, kao i prije već u više navrata, digao protiv despotske vladavine Miloševe, koja ga je pritiskala velikim porezima i kulukom, a prepuštala na milost i nemilost svim glavarima, od »gospodara« i njegove braće do knezova po nahijama. Prema jednom učestniku narod se »od veće muke digo, nego pod Turčinom kad je bio«. Miloš je u prvi čas popustio i mjesto omraženih knezova postavio ljude po želji naroda, među njima i Đaka. Ali taj, ne vjerujući s razlogom Milošu, ode u Topolu, gdje je sakupljeni narod izrazio svoje zahtjeve u jednoj predstavci Milošu. Neposredno zatim napao je Toma Vučić Đaka i poslije kratke borbe ga pobiedio; Đak je ranjen pobjegao prema Dunavu, ali je uhvaćen, i Miloš dopusti svojim pristašama, da ga ubiju. Kako bi ubuduće spriečio slične pokušaje, Miloš osnuje i neku vrstu stalne vojske, da čuva unutrašnji red, ali uzroka nezadovoljstva nije uklonio.

LIT.: M. Gavrilović, Miloš Obrenović, Beograd 1909; A. Ivić, Buna M. P. Đ-a, Šišićev zbornik, Zagreb 1929; D. Stranjaković, Miloš i buna M. P. Đ-a, SKG 50, Beograd 1937.J. Š-k.