DŽOMBE. Vozimo li se prvi put nizinskim područjem Hrvatske iztočno od Zagreba, iznenađuje nas čudna morfologija nekih travnjačkih terena; golemi areali travnjaka imaju naime sasvim neobičan mikrorelief: površina im je sitno valovita, kao da je pokrivena bezbrojem malih mravinjaka ili krtičnjaka obraslih vegetacijom. To su džombe. Tako naziva narod ove osebujne pedogenetske tvorevine, koje su po zlu poznate u seljačkim gospodarstvima tih naših krajeva.

Promotrimo li izbliza površinu džombastih terena, opazit ćemo jasno, da su mikrohumci, džombe, široki jedva 15—20 cm, odieljeni malim mikrodepresijama, jaružicama širokim 5—15 cm, a nekada i više. Ovakva morfologija džombastih terena znatno otežčava travnjačko gospodarstvo, jer se džombasti travnjaci težko pasu, a još teže kose. A i sama vegetacija džomba ima malenu krmnu vriednost. Zadruge sveze Deschampsion caespitosae H-ić, poglavito Deschampsietum caespitosae H-ić, a manje i Caricetum tricostatovulpinae H-ić podpuno su zagospodarile ovim terenima i nagusto obraslim humcima.

Preoravanjem nestaje džomba, ali se poslije nekoliko godina nakon potravljivanja opet javljaju. Džombe se dakle razvijaju. Imaju svoje zakone postanka i evolucije, slično kao i sva druga tla. U pravilu razvijaju se one samo na terenima ravnog reliefa; ororelief i valoviti makrorelief dž-a ne poznaje. Ipak se one ne razvijaju svagdje na površinama ravnog reliefa; nalazimo ih samo pod travnjačkom vegetacijom i na rubovima šuma, ali u šumu ne ulaze. Pod gustim šumskim sklopom one se ne javljaju nikada.

Na terenima ravnog reliefa, pod travnjačkom vegetacijom, razvijaju se džombe samo u slučaju, ako je teren izgrađen iz težega glinasto-ilovastog ili glinenog tla, i ako se godimice period prekomjernog navlažavanja terena izmjenjuje s periodom jakog izsušivanja tla. Na trajno vlažnim kao i trajno suhim terenima džombe se ne razvijaju. Razvitak džomba uvjetovan je mehanizmom bubrenja i kontrakcije masa tla, poglavito koloida, tokom perioda prekomjernog navlažavanja, odnosno izsušivanja tla.

Za vrieme sušnog ljetnog perioda masa se tla steže i smanjuje obujam radi znatnoga gubitka vlage; na površini tla nastaju velike pukotine, i po desetak centimetara široke, koje prodiru do znatne dubljine (120 i više cm), i tu se razgranjuju.

Na početku vlažnog perioda voda padalina sapire različite čestice s površine terena i sa stiena pukotina u dublje slojeve te ih taloži na dnu tih pukotina; na taj se način pukotine zatrpavaju. Voda padalina vrlo se brzo ocjeđuje kroz široke pukotine do njihova dna, i dok površinski slojevi ostaju još podpuno suhi (zaštićeni gustim travnjačkim pokrovom), na dnu se pukotina mase tla prekomjerno navlažavaju. Radi primanja vode počinju koloidi tla snažno bubriti, pri čemu nastoje povećati svoj obujam. Kako su međutim pukotine zatrpane česticama iz gornjih slojeva, širenje nabubrelih masa tla ne može se vršiti u vodoravnom, već samo u okomitom pravcu. Pritom nabubrele mase moraju svladati tlak gornjih suhih slojeva tla. Taj posao nije težak, jer su suhe prizme tla obkoljene brojnim pukotinama, odnosno zrakom, i jer je tlak bubrenja vanredno velik (može doseći i nekoliko tisuća atmosfera). Zahvaljujući dakle tlaku bubrenja suhe prizme tla dižu se, makar i neznatno, u okomitom pravcu.

Procesi bubrenja i kontrakcije tla ponavljaju se periodički svake godine, a uzporedo s njima vrši se trajno dizanje mikroreliefskih uzvisina, džomba. Džombe rastu i dižu se sve jače iznad površine staroga terena; među njima javljaju se male jaružice, u kojima za vlažnih perioda stagnira voda.

Male humke-džombe podpuno je osvojila vegetacija: zaštitila ih je i obrasla ne samo od površine, već i sa strana, a njihovu unutarnjost izpreplela i utvrdila gustom mrežom svoga korienja. I zato kiša u kasnom stadiju razvitka džomba ne može razmuljivati čestice tla na površini i sapirati ih u duboke pukotine. Toj se okolnosti ima pripisati činjenica, da džombe nakon nekoga vremena gotovo podpuno obustavljaju visinski rast. — Tako su nastale džombe. Na golemim površinama naših nizina žive one i danas i razvijaju se, a razvijat će se još tako dugo vremena, dok se iz temelja ne izmiene bitni uvjeti njihova života.

LIT.: M. Gračanin, Geneza džomba, Poljoprivredna Naučna Smotra 3, Zagreb 1940.M. G.