DŽIU-DŽICU (Jiu-jitsu), narodna japanska vježba u hrvanju. Uvedena je iz Kine, a vježba se tako, da se lakim i brzim zahvatima te pritiscima na dielove tiela svlada protivnik i učini nesposobnim za dalju borbu. U Japanu se dž. upotrebljava mnogo u vojsci i kod redarstva. Poslije rusko-japanskog rata razišli su se japanski učitelji dž-e po čitavoj Evropi, gdje su držali tečajeve za stražare, vojsku i družtva, pa tako i u Zagrebu. Glavni promicatelj toga sporta bio je profesor i bivši ministar prosvjete Jiguro Kano iz Tokija, koji je bio član C. I. O. Ovaj je dž-u uveo kao sport pod imenom Jiu-Do (Jiudo), koji se provodi u Japanu na utakmicama za prvenstva. Vježba se na strunjačama, koje zapremaju 5 m², a u kaputima kao vrećama, i to na stanovito vrieme od 20 časaka: dva puta po 5 časova, a jedanput po 10 časova s nekoliko časova odmora. Kao kod hrvanja borci su podieljeni na više razreda.

LIT.: Hoke Rolf, Điu-Đicu, Zagreb 1924.F. B.