DŽINGISKAN (»veliki kan«), pravim imenom Temudžin, * Dilin Boldak (na rieci Ononu) 1155, umro nedaleko grada Tsin-čou u pokrajini Kan-su (Kina) u kolovozu 1227, osnivač mongolskog carstva. Bio je sin Jisukaja Bahadura iz plemena Kijat, prema predaji glavara nekoga plemenskog saveza, koji se poslije njegove smrti 1167 navodno razpao. Dž. se prvi put javlja kao vođa (kan) jedne skupine pustolova, s kojima ga je spajala zajednička težnja za plienom. Izprva je bio saveznik sjevernokinezke dinastije Kin u borbi s Tatarima na Bujir-Noru (1194) i načelnika kršćanskih Kerajita. Pošto je svladao svoje protivnike, Dž. zavlada 1203 svima plemenima u iztočnoj polovici Mongolije, a 1206 i u njezinoj zapadnoj polovici. Tek tada sazove prvi državni sabor, utvrdi obilježja svoje vlasti i državne ustanove, a uredi i svoju tjelesnu gardu od 10 tisuća momaka. Pljačkaški pohodi i slučajni upadi njegovih četa u susjedne zemlje razvili su se od 1205 u sustavno osvajanje. G. 1211—16 Dž. je sve sile uložio u rat s državom Kin, i premda je 1215 zauzeo Peking, a 1219 Koreju, država se Kin za njegova života ipak održala. Poslije 1216 Dž. obraća svoju pažnju zapadu. Neprijateljsko držanje šaha Muhameda u državi Hovarezmijaca od Kaspijskog mora do rieke Inda potaklo ga je 1218 na rat, koji je završio podpunim uništenjem te države, osvojenjem Buhare i prodorom u južnu Rusiju, gdje su 1223 na rieci Kalki ruski knezovi doživjeli težak poraz. Pošto se 1225 vratio kući, Dž. je poduzeo svoju posljednju vojnu protiv kinezke države Hsia, za vrieme koje je i umro.

LIT.: R. Stübe, Tschingiz-Chan, seine Staatsbildung und seine Persönlichkeit, Neue Jahrbücher für das klass. Altertum 11, 1908; B. J. Wladimirzow, Dž., 1922; W. Barthold u Enzyklopädie des Islam I. (1913), s. v. Čingiz-khān.J. Š-k.