ALKUIN, * York (Anglosaska) oko 730, † Tours (Franačka) 19. V. 804, anglosaski benediktinac, teolog, filozof, pedagog, astronom i pjesnik, predstojnik samostanske škole u Yorku. G. 782 pozove ga Karlo Veliki u Franačku, gdje je 796 postao opatom samostana Sv. Martina u Toursu. Tu je osnovao znamenitu katedralsku školu, koja je postala uzorom i maticom sličnih ustanova u zapadnoj Evropi. Karlo Veliki ga je obdario dohocima od 13 najbogatijih opatija. A. postade carevim savjetnikom u svim kulturnim pitanjima, koja su se ticala odgoja svećenstva, uređivanja benediktinskih samostana i novoosnovane akademije (Schola Palatina) na carevu dvoru u Aachenu. Tu su se sastajali na sjednice najznatniji nositelji kulture onoga vremena: španjolski Got biskup Theodulf (čuveni latinski pjesnik), Einhard, životopisac carev, Alkuin i dr. Akademici imađahu osobita imena: Karlo Veliki se zvao David, Angilberta nazivahu novim Homerom, A. drugim Horacijem. Pjesnici hvaljahu cara, da je vratio zlatno doba obnovljenom Rimu. Duhovno središte toga kruga bijaše A., koji je napisao čitavo čislo liturgijskih i nabožnih djela, komentirao bibliju, sastavio udžbenik gramatike, dijalektike i retorike za niži studij (trivij) u katehetskom obliku pitanja i odgovora držeći se načela: razumno pitati znači obučavati. U psihološkim se raspravama približava koncepciji duše Platona i sv. Augustina. Od njega je sačuvano i oko 300 pisama, velikim dijelom upravljenih na samoga cara. Frobenius je izdao god. 1777 Alkuinova djela u 2 sv.; pjesme su i pisma kritički izdani u Monumenta Germaniae. G. Š.

Već otprije zanima paleografsku znanost pitanje, je li Alkuinovo djelovanje obuhvatilo i karolinšku reformu pisma. Francuski paleograf, ravnatelj Nacionalne biblioteke u Parizu Leopold Delisle (1826 do 1910) tvrdi za 25 rukopisa, koji su raštrkani po francuskim, engleskim i njemačkim knjižnicama, da svi potječu iz pisarske škole u Toursu, da stoje u vezi s Alkuinovim djelovanjem, iako potječu iz doba neposredno nakon Alkuina, i smatra, da je karolinško pismo nastalo pod dojmom djelovanja Alkuina i drugih irskih monaha. Njemački paleograf Ludwig Traube (1861—1909) osporava, da bi Alkuin imao bilo kakav utjecaj na izgradnju karolinškog pisma.

LIT.: L. Delisle, Mémoire sur l’école calligraphique de Tours au IXe siècle (Mémoires de l’Académie des inscriptions et belles lettres, sv. XXXII.), Pariz 1885; L. Traube, Vorlesungen und Abhandlungen, sv. II. i III., München 1911 i 1920. J. N.