DŽEVDET-paša, Ahmed, * Loveč (Bugarska) 18. IX. 1822, umro u Bebeku na Bosporu od 24. V. na 25. V. 1895, turski pravnik, državnik i povjestničar. Škole je polazio u rodnom mjestu i u Carigradu, gdje je postigao čast muderisa i zatim ušao u ministarstvo prosvjete te uskoro postao upravitelj seminara za državne srednje škole, a 1849 po prvi put ministar prosvjete. Osim iztaknute uloge, koju je imao u radu na reformama (uz ostalo na izradbi građanskog zakonika), Dž. je bio namjestnik u mnogim vilajetima i u više navrata ministar prosvjete, pravde, unutrašnjih poslova i trgovine te zamjenik predsjednika državnog vieća, a 1885 imenovan je i službenim povjestničarom. Glavno mu je djelo Tar’īh, poviest osmanskog carstva od 1774—1826 (12 sv., 3. izd. Carigrad 1891—92). Osim toga napisao je poviest Krima i kavkazkih naroda, više djela o govorničtvu, logici, Koranu, reformi kalendara i dr., a njegove se »Priče o prorocima i poviest kalifa« zbog svoga klasičnog jezika ubrajaju u najbolje plodove turske književnosti. U suradnji s Mehmed Fuad-efendijom sastavio je gramatiku turskog jezika, koja je postala poznata naročito po njemačkom prievodu (Grammatik der osmanischen Sprache, Helsingfors 1855; hrv. prievod J. Dragomanovića, Sarajevo 1870).

G. 1863 povjerena mu je u Bosni zadaća, da kao mufetiš (inspektor) provede odavna zasnovanu reformu vojske. Tokom 1864 uspio je sastaviti jednu ordiju redovite vojske od 16 tabora, koja se, prema njegovu priedlogu, mogla izuzetno upotriebiti samo na području bosanskog vilajeta. Veliko razumievanje za posebne prilike i običaje u Bosni Dž. je napose pokazao u svojim pismima iz Bosne. Život i rad Dž-ov obširno je prikazala njegova kći i spisateljica Fatime Alije-hanuma.

LIT.: H. Kreševljaković, Dževdet-pašina pisma o Bosni iz godine 1864, Novi Behar V. (i posebno), Sarajevo 1931/2; F. Babinger, Die Geschichtsschreiber der Osmanen u. ihre Werke, Leipzig 1927.J. Š-k.