DŽENETIĆI, krajem 17. i početkom 18. st. trgovačka, a kasnije zaimska porodica, jedna od najuglednijih porodica u Sarajevu, koja se od druge polovice 18. st. iztiče u komunalnom životu grada. Oni su tada davali i muselime Sarajevu. Smail-beg Dž. (umro 1777) bio je između 1763 i 1777 više puta muselim; suvremeni ljetopisac Bašeskija hvali ga kao zaštitnika raje. Smail-begov unuk Derviš Mustafa-beg bio je također sarajevski muselim s prekidima deset godina 1781—91. On je 1791 ili 1792 bio na vojnom pohodu kod Vidina te je na povratku umro u Knjaževcu u Srbiji. Muselimsko dostojanstvo imali su i neki drugi članovi ove porodice, a među narodom je bio najvoljeniji Emin-beg, koga vezir Morali Namik-paša svrže i imenova drugog muselima. Radi toga su nastali nemiri u Sarajevu, jer je narod uporno zahtievao, da se Emin-beg vrati na svoje mjesto. Napokon je vezir bio prisiljen imenovati ga ponovno muselimom 1831. Sredinom 19. st. iztiče se u Sarajevu Hadži-Osman-beg Dž. Bio je zamjenik mutevelije Gazi Husrev-begova vakufa i muselim kao i njegov sin Alibeg. On je stekao zasluga i za kulturni život Sarajeva uvakufivši nekoliko nekretnina za uzdržavanje mekteba (škole), koji je osnovao u mahali Bistrik. Mekteb je obnovljen 1909, a postoji i danas. Mustaj-beg Dž. je 1872 ustanovio bogat evladijet vakuf za uzdržavanje svojih potomaka, a jedan dio dohodaka odredio je za nabožne svrhe. Ostavio je i vriednu zbirku knjiga. Dž. su izumrli u mužkoj lozi 1930 godine. Opjevala ih je i narodna pjesma.

LIT.: S. Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne, Sarajevo 1900; S. Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, GIZM XXII, Sarajevo 1911; R. Muderizović, Kronika Mula Mustafe Bašeskije, GIZM XXIX. (1918); Isti, Necrologium Mula Mustafe Bašeskije, GIZM XXX. (1919); V. Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro ugarske okupacije, Sarajevo 1937.S. M. F-ć.