DŽEM (na zapadu Zizimus), * Drinopolje 22. II. 1459, umro u Napulju 25. II. 1495, sin cara Mehmeda II. Fatiha. Od siečnja 1469 do kraja 1474 guverner vilajeta Kastamonu, zatim Karamana sa sjedištem u Koniji. S ivanovcima je podržavao dobre veze. Po otčevoj smrti (3. V. 1481) zaratio se s bratom Bajezidom II. za priesto. Zauzeo je Brusu, dao kovati novac, a na hutbi se počelo spominjati njegovo ime. Kod Jenišehira 23. VI. 1481 pobiedi ga Bajezidova vojska. On se povuče preko Konije i Kilikije u Kairo. U ožujku 1482 nastavi borbu, ali je opet poražen kod Angore. Bajezid mu ponudi mir i apanažu, no Dž. to odbije i zatraži diobu carstva. Kad mu je veliki meštar ivanovaca Pierre d’Aubusson obećao zaštitu i osobnu slobodu, prieđe 29. VII. 1482 s pratnjom na Rod. Od toga dana bio je Dž. zatočenik i predmet političkoga cjenkanja. Bajezid je želio, da mu ne smeta u carstvu, zato je plaćao za nj velikomu meštru godišnje 45.000 dukata. Ivanovci ga odpremiše u Francuzku, a odatle je došao u ruke papi Aleksandru VI. Pastor kaže, da su vrela, po kojima je papa dao u sporazumu s Bajezidom otrovati Dž-a, sumnjiva i nesigurna. Bonfin spominje, da ga je papa htio dati Bajezidu u zamjenu za zarobljenoga hrvatskoga bana Derenčina. Dž. je poznat i kao pjesnik gazela i prevodilac s perzijskog jezika. Lik mu je ovjekovječio Pinturicchio na slici »Disputa di s. Caterina«.H. K.