ALKOHOLIZAM označuje skupni pojam za štetne posljedice, koje nastaju kod pojedinog čovjeka i u ljudskom društvu zbog stalnog uživanja i opće raširenosti opojnih pića. U prvom slučaju alkoholizam je medicinski pojam, u drugom socijalni problem. Individualni alkoholizam oznaka je za stalnu naklonost pojedinca spram alkoholnih pića u tom smislu, da on gotovo neprestano stoji pod utjecajem takvih količina alkohola, koje vidljivo poremećuju različne funkcije njegova tijela i duše. U običnom životu ta se naklonost rado označuje neumjerenim uživanjem alkoholnih pića, ali je objektivno vrlo teško povući određenu granicu između umjerenog i neumjerenog uživanja alkohola. S farmakološkog gledišta bitna je naime značajka alkohola, da djeluje narkotički, uspavljujući i poremećujući u prvom redu najviše duševne funkcije, a osim toga, da stalna upotreba makar i manjih količina izaziva bolesnu potrebu i naviku, koja navodi na uzimanje sve većih količina. Za ljude, koji posižu za čašom alkohola, važno je, da s pomoću alkohola postignu t. zv. euforično osjećanje, t. j. osjećaj ugodne bezbrižnosti, koji nastaje time, što alkohol prolazno omamljuje neke kontrolne elemente duševnog života. Želja za postizavanjem tog euforičnog osjećaja stvara često neopazice tlo za sve više ukorijenjenu naviku, koja se, kao i kod ostalih narkotičnih sredstava, teško uklanja. Kao što je djelovanje alkohola na pojedinca individualno vrlo različito, tako su i različite količine, potrebne za stvaranje dobrog raspoloženja. Na odnos pojedinca spram alkohola utječu brojni unutarnji faktori, među koje spadaju nasljedne osobine, odgoj volje, temperamenat, a onda i narav socijalne sredine, u kojoj pojedinac živi i radi. Nedostaci ličnosti daju maha pojačanom negativnom djelovanju okoline u smislu naklonosti alkoholizmu. Nesređene obiteljske prilike, teški materijalni uvjeti života, razni osjećaji nezadovoljstva samo su povodi, da se razotkrije nedovoljno razvijena ličnost u odnosu spram negativnog utjecaja sredine. Alkoholni običaji, duboko uvriježeni u narodnoj tradiciji, glavni su elemenat socijalnog pritiska u smislu izazivanja alkoholne navike svuda, gdje postoje preduvjeti, da se ona razvije. U individualnom alkoholizmu postoje najraznoličnije ljestvice i nijanse, počevši od nedužne navike na uzimanje alkoholnih pića uz dnevne obroke i osjećaja nevoljkosti, kad to uživanje izostane, pa do teških bolesnih manifestacija s pravim duševnim poremećenjem. Kad se život pojedinca počne razvijati u smjeru alkoholizma, onda se štetne posljedice pokazuju prije svega na području voljnog i duševnog života (pojačanje sebičnosti, bezobzirnost spram okoline, osobito bliže obitelji, nemoć volje, postepeno razgrađivanje čitavog duševnog života), a tek kasnije i na somatskom polju (upale sluznica ždrijela, jednjaka, želuca, crijeva, oboljenja jetara, bubrega, srca, mozga i t. d.). U nekom broju slučajeva dolazi do najtežih posljedica u obliku alkoholnog ludila (delirium tremens, Korsakovljeva psihoza i t. d.). Po nekim istraživanjima čini se, da alkohol može izazvati i teže promjene u spolnim stanicama čovjeka, zbog čega nastaje nasljedno oštećenje, te pod njegovim teretom trpi potomstvo (duševna i tjelesna zaostalost, slabija otpornost, naklonost kriminalu i t. d.). Kako alkohol napada i oštećuje najvažnije duševne i tjelesne funkcije, individualni alkoholizam rijetko kad ostaje bez socijalnih posljedica. Te se očituju manje ili više izrazito prema zanimanju, kojim se alkoholik bavi. Akutni alkoholizam, momentano pijano stanje, najmanje je opasan sa socijalnog gledišta, jer je u tom slučaju isključeno, da će pojedinac moći vršiti neki posao, pri kojem bi mogao on ili drugi neki nastradati. Mnogo je opasniji sa socijalnog gledišta prikriveni individualni alkoholizam gdje se tek pažljivijim promatranjem može otkriti, da nešto nije s pojedincem u redu. Osjećaj olakšane aktivnosti i lažne sigurnosti, koji se javlja nakon uživanja malih količina alkohola, pojačava opasnost, jer nagoni pojedinca na postupke, za koje nije sposoban, ili mu oduzima pravu sigurnost u odlučnom času. Tako dolazi do tragičnih prometnih i željezničkih nesreća, gdje zbog individualnog alkoholizma, makar i slabijeg stupnja, stradaju brojni ljudski životi i egzistencije. Osim drastičnih oblika socijalne štete, koju izaziva individualni alkoholizam, postoje manje vidljivi, ali vrlo rašireni primjeri negativnog utjecaja, što ga alkoholizam vrši u javnom životu. Da je kriminal (zločini, ubojstva, tučnjave i sl.) najveći u dane, kad se najviše troši alkohol, i da posljedice kriminalnih djela, izvršenih pod utjecajem alkohola, stoje državu i društvo velikih sredstava, koja bi se inače mogla korisno upotrijebiti, te da je stupanj alkoholizma u izravnom omjeru s visinom kriminala, o tome svjedoče brojne naše domaće, kao i inozemne statistike. Ne postoje međutim statistički podaci o tome, koliko ljudsko društvo stoje oni izgubljeni dani, što ih provode toliki činovnici i namještenici različnih poduzeća nakon uništenih noći, kao i slabiji kvalitet rada nakon obilnijih uživanja alkohola, koji oni nužno pokazuju. Alkoholizam kao socijalni problem nastao je kao posljedica velike raširenosti alkoholnih običaja i upotrebe opojnih pića. Industrijalizacija i usavršavanje proizvodnih metoda, kao i obilje sirovina u pojedinim vinogradarsko-voćarskim zemljama, olakšali su pristupačnost alkoholnih proizvoda i time omogućili alkoholizaciju najširih narodnih slojeva. Narodnogospodarski dobitak od ove vrsti proizvodnje i privrede na drugoj strani opterećen je mnogo većom i težom štetom na području narodnog zdravlja. Zbog alkoholizma jednog čovjeka trpe moralno, materijalno zdravstveno brojne obitelji, kojih podmladak stradava u svakom pogledu. Alkoholici kao grupa lako se razbolijevaju, padaju na teret svoje okoline i društva, izazivaju nepotrebne bolno-opskrbne troškove, čine ispade, kojima nanose znatne materijalne štete, lako se zaražuju u pijanom stanju spolnim bolestima, kraće žive. Sve to čini, da je danas alkoholizam doista socijalan problem, koji zadire u sva područja društvenog života. Po vrstima alkoholnih pića, koje čine relativnu većinu u potrošnji, pripadaju među zemlje, u kojima prevlađuje rakijski alkoholizam: Nizozemska, Češka, Slovačka, Kanada, Njemačka, Švedska; među zemlje pretežno vinskog alkoholizma: Argentina, Grčka, Francuska, Italija, Jugoslavija, Madžarska, Španjolska, Švicarska. U Australiji, Belgiji, Danskoj, Engleskoj i Norveškoj na prvom je mjesto potrošnje alkoholnih pića pivo.