DŽAHANGIR ili DŽIHANGIR, * 29. VIII. 1569, umro u listopadu 1627, veliki mogul od Delhija. Zvao se zapravo Nur ed-din Mohamed Selim; ime D. uzeo je prigodom svog stupanja na priestolje 24. X. 1605, a znači »osvajač svieta«. Kad je njegov otac Akbar Veliki bio zapleten u rat u Dekanu 1598—99, Selim je snovao urotu, ali se 1604 pomirio s otcem i postao podkralj južne i zapadne Indije. Stupivši na priestolje postao je musliman, no njegova vjerska gorljivost nije bila jaka, pa je bio jednako snošljiv prema Hindusima kao i prema kršćanima. G. 1606 pokušao je njegov sin Khusru ili Khosro dići ustanak u Pendžabu, koji je D. krvavo ugušio: Khusruu budu izkopane oči, i on zatvoren u tamnicu, gdje je ostao do 1622, kad ga je njegov brat Khurram dao ugušiti. D. je 1611 unatoč protivljenju Portugalaca dopustio, da se u Suratu osnuje prva englezka trgovinska naseobina. Ma da je bio naprasite ćudi i odan piću, bio je ljubitelj umjetnosti i književnosti. U nutarnjoj politici vršila je na nj jak utjecaj njegova žena Perzijanka Nur-i-Džahan (ili Nur-Džihan). Ostavio je svoje uspomene, koje je sam napisao ili kazivao u pero, a koje su izdane tiskom 1863 u Ghazipuru (englezki prievod u 2 sv., 1909—14).