A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: dzjadý
Svezak: 5
Stranica: 514

DZJADÝ (dzjedý, dzidý, po polj. pravopisu dziady, t. j. djedovi), vrlo razširen naziv za osobite pokojničke svečanosti u Bjelorusa.

Slave se 2—6 puta na godinu u različno vrieme i na vrlo različite načine. Najčešće ih ima četiri, a drže se ponajviše na subote krajem poklada, u drugom tjednu poslije Uzkrsa, pred Duhovima i u jesen o sv. Dimitriju ili Mihajlu. Najvažnije su u proljeće i jesen. Glavni je dio ceremoniala pohod na grobove pokojnika, a nakon toga gostba, često najprije na samom grobu, a zatim u kući. Ta gostba ima po nekoliko odieljenih svečanih obroka s posebnim imenima, a na nju se svečano, naročitim formulama, pozivaju ṙ dzjadý, t. j. duhovi pređa. Njima se kadkad daje posebno mjesto kod stola, a uviek se za njih stavlja na stranu, u posebnu posudu, ponešto od svakoga jela i pića. Ta se posuda poslije stavlja na prozor ili pred kuću, a jelo iz nje dieli se prosjacima ili domaćim životinjama. Među obrednim, mrtvačkim, jelima iztiče se uz ribu naročito kaša s medom, zvana kut’ja (od grč. ϰουϰϰί, pl. ϰουϰϰιά »grah«). Gostba počinje u svečanoj šutnji zbog nazočnosti nevidljivih pređa — pojedinci ih mogu i vidjeti, ako su se za to godinu dana pripravljali ne smijući se i govoreći samo najnuždnije — no poslije se, zbog obilnog jela i pića, razvije u bučno i razpojasano veselje. Na kraju se dz. odpuštaju, ili zapravo tjeraju, opet osobitom formulom. Kadkad se za njih priređuje i ruska kupelj (lažnja, banja). Slično poznaju i Ukrajinci t. zv. d’idovu subotu (o Uzkrsu i pred Mitrov-dan), Velikorusi slave svoje rod’itel’skija subboty (»roditeljske«, dakle »djedovske« subote) i Radunicu (ime vjerojatno u svezi s rimskim rosalia, grč. ῥοδωνιά) u slično vrieme, a živo su održane takve svečanosti i kod kršćanskih i nekršćanskih finskih naroda iztočne evr. Rusije (→ Čeremisi). — Kao sastavni dio razvitog kulta pokojnika bile su takve godišnje svečanosti nekad poznate u svih Indoevropljana (→ Indoevropljani, kult pokojnika, manizam).

LIT.: M. Murko, Das Grab als Tisch, Wörter und Sachen II./1, Heidelberg 1910; St. Vraz, Trebine, Kolo VII.B. B-ć.